Biti roditelj znači suočavati se s izazovima svaki dan. Digitalni svijet, postavljanje granica, samostalnost djece, sve su to teme koje moderne roditelje stavljaju na ozbiljne kušnje. Prepoznala je to i “Ajme, ja sam roditelj!” druga panel konferencija koja je 3. travnja 2025. u Splitu okupila 8 stručnjakinja, oko 200 roditelja i 30 djece, te donijela važne odgovore i nove perspektive.
U prostorijama Veleučilišta Aspira u Splitu, pod pokroviteljstvom Baby Centera i FreeON obitelji, konferencija je ponudila tri edukativna panela. Bila je to prilika da roditelji razmijene iskustva i dobiju stručne savjete, a sve uz bogate nagrade koje su osigurali partneri.
Dok su roditelji sudjelovali u panelima, djeca su uživala u raznovrsnim aktivnostima u tri dvorane. U FreeON igraonici pod pokroviteljstvom Baby Centera mogli su isprobati najnovije igračke. Na STEM radionici Malac Sveznalac, škole Malac Genijalac, djeca su kroz igru učila o znanosti i matematici, razvijajući kreativnost i kritičko razmišljanje. Likovna radionica pod vodstvom Magdalene Kudik bila je prilika za djecu da uče kako izražavati kreativnost, razvijajući mirnoću i koncentraciju kroz umjetnost.
Tijekom pauze sudionici su uživali u pravom degustacijskom iskustvu. Sane delikatese pripremile su zdrave veganske zalogaje. Svojim već prepoznatljivim delicijama, proizvedenim u Hrvatskoj, pružili su savršenu kombinaciju okusa i kvalitete.
Panel “Ajme opet ekrani!” stavio naglasak na odnos s djecom
Prvi panel konferencije “Ajme, ja sam roditelj!” pod nazivom “Ajme opet ekrani!” okupio je tri stručnjakinje: Emiliju Ujević Tomšić, magistru logopedije i vlasnicu logopedskog kabineta “Logopedionica”, Miju Babić Martinac, magistru nutricionizma iz Centra Holos, i Ljiljanu Čulić, magistru pedagogije i sociologije iz Centra za sigurniji internet. Panel je bio usmjeren na utjecaj digitalnih uređaja na djecu i izazove roditeljstva u digitalnom dobu.
Mia Babić Martinac istaknula je kako sve češće viđa bebe mlađe od šest mjeseci izložene ekranima kod dohrane.
“Pokazalo se zapravo da djeca koja ne jedu uz ekrane zapravo puno bolje jedu. Međutim, roditelji često koriste ekrane kao distrakciju tijekom hranjenja kako bi dijete bilo mirno i jelo. To može stvoriti dugoročne probleme. Ta djeca najčešće kasnije posežu za višekaloričnom hranom” upozorila je. Naglasila je važnost dopuštanja djetetu da mu bude dosadno, čak i uz frustraciju koja je prirodni dio odrastanja. “U svakom segementu odgoja tako i u hranjenju granice su sveto pismo” zaključila je.
Emilija Ujević Tomšić naglasila je kako prekomjerna izloženost ekranima može usporiti razvoj govornog aparata i komunikacije kod djece. “Ekrani su postali dio našeg života, ali ključno je pronaći balans i kontrolirati njihovu upotrebu. Zloupotreba ekrana može dovesti do odgode govora i problema u komunikaciji,“ rekla je Emilija. Preporučila je da roditelj bira sadržaj i postavi vremensko ograničenje.Nakon što dijete pogleda crtićslijedi razgovor o sadržaju i stvaranje dobrog odnosa s djetetom.
Ljiljana Čulić istaknula je da djeca do dvije godine nemaju edukativnu korist od ekrana te da djeca do pet godina ne bi trebala provoditi više od sat vremena dnevno pred ekranima, uz prisutnost roditelja.
“Važno je paziti na sadržaj koji djeca gledaju, birati sporiji tempo crtića te izbjegavati mobitele kao primarni uređaj,” naglasila je. Dotaknula se i sigurnosti na internetu: “Ako ne kontroliramo što naše dijete radi online, ono može postati žrtva rizika poput pedofilskih mreža. Roditeljska kontrola sadržaja i instaliranje zaštita na uređaje ključni su za sigurnost.”
Svi se roditelji pitaju “Ajme, di je granica?”
Panel “Ajme, di je granica?” nadovezao se na prvi panel s jednom od najvažnijih tema roditeljstva, postavljanju granica. Dvije iskusne psihologinje, Jelena Birsa, stručnjakinja iz Obiteljskog centra područna služba Splitsko-dalmatinska, i Maja Vujčić Vračević, vlasnica Centra za mentalno zdravlje Mamologija odgovorile su na pitanje što uopće znači postaviti granicu.
Maja Vujčić Vračević objasnila je da su granice ključne za zdrav razvoj djeteta. “Postoje tri tipa roditeljstva: permisivni odgoj bez granica gdje dijete vodi glavnu riječ, strogi odgoj temeljen isključivo na granicama bez uvažavanja djetetovih potreba i kombinirani odgoj koji uključuje granice uz ljubav i podršku. Upravo taj srednji pristup pokazao se najboljim,” istaknula je.
Jelena Birsa nadovezala se kako cilj granica nije kontrola, već stvaranje samostalnog djeteta. “Ako su granice prekrute, kakvo dijete stvaramo? Sve što radimo danas treba imati veze s time kakvo dijete želimo sutra.” rekla je Jelena.
Maja Vujčić Vračević dodatno je naglasila da postavljanje granica ne znači izbjegavanje frustracije kod djeteta. “Frustracija je realan dio odgoja. Nema djeteta koje će prihvatiti sve što roditelj kaže bez imalo otpora. Roditelji trebaju razumjeti da je to normalno i dio procesa,” objasnila je.
Panelistice su zaključile da nije lako pronaći balans između fleksibilnosti i strukture, pogotovo kada djeca testiraju roditeljske granice. No, naglasile su kako su upravo te situacije prilika za jačanje odnosa između roditelja i djece. “Možda i roditeljima trebaju granice kako bi se bolje povezali s djecom. Temeljna pitanja koja bi roditelji trebali postaviti su: Osjeća li se moje dijete viđeno? Osjeća li se sposobno? Koliko kroz granice zadovoljavamo djetetove psihološke potrebe? “ zaključila je Maja Vujčić Vračević.
Panel raspravu “Ajme, možeš ti to!” publika je nagradila mnogobrojnim aplauzima
Posljednji panel konferencije “Ajme, ja sam roditelj!” pod nazivom “Ajme, možeš ti to!” okupio je tri stručnjakinje: Mariju Guć Primorac, mag. pedagogije i ranog predškolskog odgoja iz vrtića Hugo, Irenu Orlović, msc. psiho-socijalnog savjetovanja i vlasnicu privatne osnovne škole Harfa, te Ivu Filipov, mag. primarnog obrazovanja i učiteljicu iz OŠ Žnjan Pazdigrad. Panel je bio usmjeren na poticanje samostalnosti i odgovornosti kod djece.
Marija Guć Primorac naglasila je važnost razvoja samostalnosti kod djece od najranije dobi. “Već od nekoliko mjeseci života dijete pokazuje potrebu za istraživanjem: podizanje glave, rotacije, hvatanje igračaka, posjedanje, istraživanje tekstura. Roditelji tada prvi put nude pribor za jelo, a kasnije dolaze faze poput prohodavanja i propuzavanja” rekla je Marija.
Dodala je kako se roditelji često brinu o samostalnosti djece kada krenu u jaslice ili vrtić. “Prvi koraci samostalnosti odnose se na jednostavne aktivnosti poput izuvanja i obuvanja cipela, rukovanja priborom za jelo ili pranja zubića. Roditelji često zaboravljaju da te male vještine čine temelj za kasniji razvoj grafomotorike”, istaknula je.
Iva Filipov osvrnula se na očekivanja roditelja vezana za školu. “Djeca ne moraju znati čitati ili pisati prije polaska u školu. Važnije je da su emocionalno zrela za školu nego da ispunjavaju neke parametre s radnih lista”, objasnila je Iva.
Naglasila je kako testiranja za upis u školu nisu fokusirana na akademske vještine poput pisanja brojeva ili slova, već na osnovne pojmove poput količine, boja i vremena te sposobnost komunikacije. “Ključno je djecu ne strašiti školom, već ih poticati da se raduju tom novom iskustvu”, dodala je.
Irena Orlović govorila je o štetnosti prevelikih očekivanja prema djeci. “Dijete treba biti viđeno tu gdje jest u svom razvoju – kakvo god da jest. Ako roditelj forsira dijete koje nije spremno za školu, ono može razviti osjećaj da nešto s njim nije u redu, što otežava napredak. Ako dijete do treće godine nije razvilo bazičnu samostalnost, kasnije može razviti osjećaj srama i krivnje koji ga prati kroz školovanje”, upozorila je Irena.
Naglasila je važnost uključivanja djece u svakodnevni život roditelja: “Roditeljima je najveći izazov kako odvojiti vrijeme za dijete, jer je životna svakodnevica užurbana. Ono što trebaju svi shvatiti je da ne trebaju izdvojiti nikakvo vrijeme! Sve što trebaju je uključiti dijete u svoj život. Kad dođete kući s posla i kuhate večeru, uključite dijete. Neka reže mrkvicu i priča vam što mu se dogodilo tijekom dana, dok vi pripremate sve ostalo za ručak. Samo se opustite i uključite dijete u život.”
Publika je panel nagradila aplauzima te su imali mnogobrojna pitanja koja su stručnjakinje rado odgovarale. Iako se rasprava mogla voditi još satima, konferencija je završila interaktivnom nagradnom igrom koja je dodatno razveselila sudionike.
Kroz kratki kviz, sudionici su pokazali svoje znanje i osvojili vrijedne nagrade koje su osigurali naši partneri: obiteljsko fotografiranje Ana in Photoland, igračke pokrovitelja BabyCentera i FreeON obitelji , Volto Palabra knjiga i LoVita design poklon bon.
Ovaj zabavni završetak “Ajme, ja sam roditelj!” druge konferencije, bio je savršen način da zaokružimo dan ispunjen edukacijom, podrškom i zajedništvom te još jednom potvrdimo koliko su ovakvi događaji važni za roditelje i cijelu zajednicu u Splitu i okolici.
“Hvala svima što nas pratite i čitate na Ajme portalu. Svaki vaš klik znači puno, ne samo za nas nego i za našu dalmatinsku zajednicu. To je jedan od načina kako zajedno možemo stvoriti prostor za edukaciju, podršku i povezivanje obitelji. Vidimo se i dogodine!” zaključila je voditeljica Maja Jurić. Zahvalila je još jednom sponzoru Baby Centru i FreeON obitelji, kao i partnerima Malac Genijalac, Sana delikatese, Slovarici, Vorto Palabra, Ana in Photoland, Oh La La, A-derma, Hotel Cvit, Jam Jam, Magdaleni Kudik, Maloni Dream Factory, VEM flower wall, Lalisia decor, udruzi Sunce i LoVita design koji su, svak na svoj način doprinjeli organizaciji konferencije.
