Ušla sam u prostoriju… i zaboravila zašto. Je li to perimenopauza ili trebam početi brinuti?
Za Ajme portal piše: Nevena Alduk Knezović, mag. pharm.
Brain fog, hormoni i onaj neugodni trenutak kada ti riječ koju koristiš cijeli život jednostavno – pobjegne.
Postoji jedna situacija koju toliko žena nakon četrdesete poznaje da bismo je gotovo mogle proglasiti službenim ritualom srednjih godina. Uđete u prostoriju s vrlo jasnom namjerom da nešto napravite, stanete nasred sobe, pogledate oko sebe i shvatite da nemate ni najmanju ideju zašto ste tamo.
Vratite se odakle ste došle i, naravno, tada se sjetite.
Došle ste po mobitel. Ili čašu vode. Ili naočale koje ste posljednjih deset minuta tražile, a cijelo vrijeme su vam bile na glavi.
Sve je to prilično smiješno dok se događa povremeno, ali kada počnete primjećivati da češće tražite riječi, zaboravljate što ste htjele reći ili morate zapisivati stvari koje ste prije držale u glavi bez ikakvog problema, humor vrlo brzo zamijeni jedno drugo pitanje: „Čekaj… što se događa s mojim mozgom?“
I upravo je to jedno od pitanja koje žene u perimenopauzi vrlo često postavljaju.
„Znam što želim reći, ali ne mogu pronaći riječ“
Možda je upravo to najbolji opis onoga što žene nazivaju brain fogom ili moždanom maglom. Riječ vam je negdje u glavi. Znate što znači, znate kako se koristi, možda ste je izgovorile tisuću puta, ali u tom trenutku kao da je netko privremeno zaključao ladicu u kojoj je spremljena.
Nekoliko sekundi kasnije riječ se pojavi i nastavite razgovor, ali ostane onaj neugodan osjećaj da vaš mozak više nije jednako brz kao prije. Žene mi opisuju da teže održavaju koncentraciju, lakše gube nit razgovora, zaboravljaju zašto su nešto krenule napraviti ili osjećaju da im za zadatke koje su prije obavljale automatski sada treba malo više mentalnog napora.
I tada se često pojavi strah: „Je li ovo normalno ili mi pamćenje ozbiljno slabi?“
Važno je znati da su subjektivne teškoće s koncentracijom i pamćenjem česte tijekom menopauzalne tranzicije. To ne znači da svaku zaboravljivost trebamo automatski pripisati hormonima, ali znači da hormoni itekako zaslužuju svoje mjesto u toj priči.
Kakve veze estrogen ima s mojim mozgom?
Puno veće nego što smo nekada mislile.
Kad kažemo estrogen, većina žena prvo pomisli na menstruaciju, jajnike, trudnoću ili menopauzu, ali estrogen nije hormon koji svoj radni dan provodi isključivo u reproduktivnom sustavu. Receptori za estrogen nalaze se i u mozgu, a estrogen je povezan s funkcijama i sustavima koji sudjeluju u pažnji, učenju, pamćenju i raspoloženju.
Tijekom perimenopauze estrogen ne pada lijepo i postupno, kao ravna linija na grafikonu. Njegove razine mogu poprilično oscilirati, a upravo u toj hormonalnoj nepredvidivosti neke žene počinju primjećivati promjene u koncentraciji i mentalnoj oštrini.
Drugim riječima, mozak nije zaboravio raditi. Promijenilo se hormonalno okruženje u kojem radi.
To mi je važna razlika, osobito zato što žene vrlo brzo počnu same sebi lijepiti etikete poput „rastresena sam“, „više nisam sposobna kao prije“ ili, još gore, „starim i to je to“. Nije baš tako jednostavno.
A onda na hormone dodamo noć provedenu gledajući u strop
Sjećate se naše priče o buđenju u tri ujutro? E, pa naš mozak je pročitao i tu kolumnu.
San i kognitivne sposobnosti usko su povezani, pa ako se mjesecima budite tijekom noći, imate noćna znojenja ili jednostavno više ne spavate jednako kvalitetno kao prije, nije osobito iznenađujuće da sljedeći dan ne funkcionirate kao računalo nakon svježeg restarta.
Pokušajte se koncentrirati nakon četiri ili pet sati isprekidanog sna, dok istodobno radite, organizirate obitelj, odgovarate na poruke i pokušavate se sjetiti jeste li naručile dijete stomatologu.
Mozak nije pokvaren. Mozak je možda samo umoran.
I upravo zato kod brain foga ne možemo gledati samo estrogen. Moramo pogledati cijelu ženu.
Koliko otvorenih kartica trenutno imate u glavi?
Postoji još nešto što se u laboratorijskim nalazima ne vidi, a ima ogroman utjecaj na koncentraciju – mentalno opterećenje.
Mnoge žene ne pamte samo vlastite obveze. Pamte termine djece, obiteljske rođendane, što nedostaje u hladnjaku, kada nekome treba novi par tenisica, tko ima pregled, što treba odnijeti u školu, kome treba odgovoriti na poruku i što treba kupiti usput s posla. I onda se pitaju zašto su zaboravile gdje su ostavile ključeve.
Ponekad volim zamisliti mozak kao internetski preglednik. Ako imate otvorene 32 kartice, tri dokumenta, videopoziv i negdje u pozadini svira glazba koju ne možete pronaći, možda problem nije u procesoru. Možda ste jednostavno otvorile previše toga odjednom.
A kada na taj mentalni teret dodamo hormonalne oscilacije i lošiji san, dobivamo vrlo plodno tlo za osjećaj moždane magle.
Ali nije svaki brain fog perimenopauza
Ovo mi je kao farmaceutkinji posebno važno naglasiti jer postoji jedna opasnost kada napokon počnemo više govoriti o perimenopauzi: možemo početi sve pripisivati hormonima. A ne bismo trebale.
Umor, slabija koncentracija i osjećaj mentalne usporenosti mogu biti povezani s nizom drugih stvari, primjerice:
- Manjkom željeza ili vitamina B12
- Poremećajima rada štitnjače
- Kroničnim nedostatkom sna
- Određenim lijekovima, stresom, depresijom ili anksioznošću
Zato, ako su simptomi izraženi ili traju, vrijedi razgovarati s liječnikom i prema procjeni napraviti odgovarajuće pretrage. O tome smo već pričale u kolumni o laboratorijskim nalazima i upravo se ovdje vidi zašto je važno ne promatrati simptome izolirano. Nije cilj svaku tegobu proglasiti perimenopauzom. Cilj je razumjeti što se događa.
Može li se nešto napraviti ili samo trebamo početi lijepiti papiriće po cijeloj kući?
Papirići nisu loša ideja, ali srećom nisu jedina.
- Prvo bih uvijek pogledala san: Ako spavate loše, teško je očekivati optimalnu koncentraciju, bez obzira na to koliko dodataka prehrani uzimate.
- Drugo, mozak voli kretanje: Redovita tjelesna aktivnost nije važna samo za tjelesnu težinu i mišiće nego i za dugoročno zdravlje mozga, raspoloženje i kvalitetu sna.
- Treće, važno je jesti dovoljno i kvalitetno: Posebno treba voditi računa o unosu proteina i općenito raznolikoj prehrani, umjesto da u četrdesetima pokušavamo funkcionirati na kavi, salati i osjećaju odgovornosti.
I konačno, ponekad je potrebno priznati da naš mozak više ne želi istodobno obavljati sedamnaest stvari. Možda multitasking nikada nije bio supermoć. Možda smo samo dugo bile jako dobre u iscrpljivanju same sebe.
Kada zaboravljivost ipak zaslužuje ozbiljniju pažnju?
Tu želim biti vrlo jasna. Povremeno traženje riječi, zaboravljanje zašto ste ušle u sobu ili osjećaj slabije koncentracije nije isto što i progresivno kognitivno propadanje.
Ako primijetite da se teškoće brzo pogoršavaju, značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje, ako se gubite na poznatim mjestima, teško obavljate zadatke koji su vam prije bili rutinski ili promjene primjećuju i ljudi oko vas, tada nije vrijeme za zaključak „to su hormoni“, nego za razgovor s liječnikom.
Ne zbog panike. Zbog odgovornosti prema vlastitom zdravlju.
Farmaceutska minuta
Ako uz brain fog imate i izražen umor, opadanje kose, osjećaj hladnoće, promjene tjelesne težine ili druge nove simptome, nemojte automatski posegnuti za suplementom „za koncentraciju“. Razgovarajte s liječnikom o tome treba li provjeriti krvnu sliku, status željeza, vitamin B12, funkciju štitnjače ili druge parametre ovisno o vašim simptomima. Prvo tražimo uzrok. Tek onda biramo rješenje. To možda nije najuzbudljiviji savjet za Instagram, ali je vrlo dobar savjet za stvarni život.
Za kraj…
Ako ste danas ušle u kuhinju i zaboravile zašto, a nakon toga deset minuta tražile mobitel dok ste ga držale u ruci, možete se nasmijati. Ako vam riječ povremeno pobjegne usred rečenice, ne znači da vam je mozak odlučio dati otkaz.
Hormonalne promjene, san, stres i mentalno opterećenje mogu se u ovoj životnoj fazi spojiti u prilično zanimljiv koktel zbog kojeg se ponekad osjećamo manje oštro nego prije. Ali razumjeti zašto se nešto događa puno je korisnije nego odmah pretpostaviti najgore.
I možda naš cilj u četrdesetima nije nastaviti držati 32 otvorene kartice u glavi i dokazivati da još uvijek možemo sve. Možda je vrijeme da neke jednostavno zatvorimo.
Moja je želja da nakon svake kolumne odete s jednom brigom manje i jednim odgovorom više. Jer kad razumijemo svoje tijelo, lakše ga prestanemo doživljavati kao protivnika.
U sljedećoj kolumni…
Pričat ćemo o onom trenutku kad shvatite da vam odjednom smeta i način na koji netko pored vas diše.
Zašto mi svi idu na živce?
Je li kraći fitilj nakon četrdesete samo posljedica života, djece, posla i činjenice da ste godinama skupljale tuđe čarape – ili estrogen, progesteron i naš mozak ipak imaju nešto s tim?
Spoiler: imaju.
Ali čarape na podu su i dalje iritantne.
