Kako znaš da si na rubu burnouta?
Burnout ti ne dođe kao veliki prasak. Ne eksplodiraš. Ne dođe ti šef i kaže: “Hej, izgledaš umorno i loše, idi kući.” Nema tu dramatične scene u kojoj netko teatralno baca sve sa stola i viče: “Dosta mi je svega!” Ne. Burnout je tiho sagorijevanje. Počne kao mala iskra, tinja između dva podsjetnika u Google kalendaru i jedne olovke koja ti pukne dok pišeš popis za kupovinu. I onda te jednog dana pogodi – dok brišeš wc školjku u 22:40.
Svitanje s podočnjacima
Ja, recimo, svakog dana ustajem u 5:30. I to ne zato što volim svitanja, jogu ili ptičice koje pjevaju. Ustajem jer treba spremiti djecu za dežurni vrtić, sebe za posao i ostatke uma za još jedan “veseli dan”. Suprug šeta psa, vozi mene, pa klince – jedan u ovaj vrtić, drugi u onaj – i onda i on ide raditi. Romantično, zar ne?
Posao? Za one koji ne znaju, uz Ajme portal, radim i na poslu 8-16. Posao je super. Zanimljiv, dinamičan, svaki dan nešto novo. Radimo 8 sati, i da – fali nam još jedan član u timu. Zato ako ovo čita netko iz marketinga tko živi u Splitu i zna što znači SEO, zna s oglasima, a nije alergičan na Google Analytics – javi se slobodno. Nećemo te maziti, ali imat ćeš ekipu, kavu i razumijevanje.
Logistika, ručak i plaža – sve do 17:30
U četiri me pokupi muž. Do tada je već prešao grad uzduž i poprijeko: prvo po jedno dijete, pa po drugo. Kad dođemo doma, ja vadim ručak iz Tupperware posudica koje sam napunila vikendom, jer ako ne kuham subotom i nedjeljom – mogu se “slikat”. Doslovno. Djeca bi jela čips, a mi paštetu na žlicu.
Nakon ručka: čišćenje stola, pakiranje torbe za plažu, muž šeta psa (opet), a mi svi jurimo van. Stariju vodimo na trening, malog na plažu. Kad završi plivanje – ostanemo se svi okupati. Zvuči idilično? To su realno 24 minute pokušaja da spriječimo jedno dijete da ne pojede pijesak, a drugo da ne skoči na glavu nekome.
Večer? Nema tu mira
Oko 20 h idemo doma. Večera, tuširanje, sušenje kose, vrištanje “ne deri se pod tušem”, pa spremanje djece u krevet. I taman kad pomisliš “okej, sad ja” – pas te gleda s pogledom “jesmo mi zaboravili šetnju?”. A naravno da nisi usisala, nisi izribala školjku (tu si bila prekinuta), igračke su posvuda i netko je opet zalijepio plastelin za televizor.
Jej.
I tako dan za danom. Bez bake koja “pokupi djecu”, bez djeda koji kaže “ostavi ti to, ja ću ih prošetat”. Bez sela koje je nekad pomoglo da se dijete odgoji. Sad ti i partner sami odgajate, radite, kuhate, perete, čistite, vozite, čitate priče i pazite da netko ne proguta Lego.
I ne, ne tražim sažaljenje. Ovo je naša realnost. Samo kažem: ako se pitate kad dolazi burnout – nije to jedan trenutak. To je cijela sezona. I baš ste vi u glavnoj ulozi.
Ako se još očekuje da budete seksi…
…nakon svega navedenog – onda OBAVEZNO pročitajte i ovu kolumnu: Sexting u braku? Sexting nakon djece. Možda se dobro nasmijete pa vam možda bude i malo lakše. 🙂
