Kako je moguće da u 21. stoljeću žene i dalje godinama čekaju na dijagnozu bolesti koja im razara svakodnevicu? Odgovor na to, ali i brojna druga bolna pitanja, potražili smo na panelu koji je napokon srušio zid šutnje oko endometrioze.
Bol koja paralizira, strah od nerazumijevanja i osjećaj da vas vlastito tijelo izdaje. To nije scenarij za film, to je surova svakodnevica milijuna žena diljem svijeta. Ipak, o toj se svakodnevici i dalje šapuće. Tek kada bol postane neizdrživa, a zidovi izgovora padnu, izgovara se njeno ime: endometrioza.
Upravo s ciljem razbijanja te tišine, Veleučilište Aspira i Ajme portal udružili su snage u ovoj borbi. U Splitu, 5. ožujka održan je panel pod nazivom “Endo bez filtera – Život s endometriozom: snaga iskustva i alati za promjenu”.
Tajming nije mogao biti simboličniji. Smješten točno između Svjetskog dana endometrioze (1. ožujka) i Međunarodnog dana žena, ovaj je događaj poslužio kao savršena kulisa za postavljanje pitanja od kojeg društvo često okreće glavu: Zašto žene godinama lutaju hodnicima poliklinika prije nego što im netko povjeruje da ih stvarno boli?
Zašto sustav kasni?
Razgovor, prožet nevjerojatnom dozom iskrenosti i ranjivosti, spojio je struku s onim najvažnijim – živim, ljudskim iskustvom.
Ginekologinja dr. Maja Žanić otvorila je medicinsku stranu ove priče, pokušavajući demistificirati razloge zbog kojih dijagnostika endometrioze često podsjeća na maraton s preponama. Razlozi su duboko ukorijenjeni u našem društvu, ali i medicinskom sustavu. Nedovoljna informiranost, variranje u interpretaciji nalaza, pa čak i tehnička ograničenja opreme, samo su dio problema. No, najveći krivac često je opasna društvena navika – normalizacija menstrualne boli.
– Svaka situacija zahtijeva individualan pristup, ali ponekad je i sumnja dovoljna za početak liječenja – naglasila je dr. Žanić.
Poslala je tako snažnu poruku o važnosti pravovremene reakcije, osobito kada se nad dijagnozu nadvije sjena brige o planiranju trudnoće.
Hrana kao lijek, a ne kao kazna
Kada medicina ponudi ograničena rješenja, žene se često okreću alternativama, nerijetko upadajući u zamku rigoroznih restrikcija. Nutricionistica Petra Jovanović donijela je u raspravu neprocjenjivu dvostruku perspektivu – onu stručnjakinje, ali i pacijentice koja i sama živi s endometriozom.
Njezino izlaganje bilo je glas razuma i utjehe. Upozorila je na čest obrazac u kojem si žene same nameću iscrpljujuća prehrambena pravila koja nisu uvijek nužna, a dodatno narušavaju kvalitetu života.
- Fokus na balans: Umjesto ekstrema, potrebno je osluškivati vlastito tijelo.
- Male navike čine veliku razliku: Kvalitetan san, stabilna dnevna rutina i ciljani suplementi dugoročno su održivija podrška organizmu od strogih odricanja.
Poruka je bila oslobađajuća. Ne postoji čarobni štapić niti univerzalni jelovnik, ali postoje alati koji teške dane mogu učiniti podnošljivijima.
Emocionalni ožiljci: Kada bol nije samo fizička
Možda najdublji trag na panelu ostavila je rasprava o onome što se ne vidi na ultrazvuku. Tjelesno orijentirana psihoterapeutkinja Ivana Rakuljić progovorila je o emocionalnom teretu kronične bolesti.
Život s endometriozom mijenja sliku koju žena ima o sebi. Mijenja njezine granice, odnose i poimanje vlastite snage. Najveći problem nastaje kada žene, godinama uvjeravane da preuveličavaju svoje simptome, počnu same umanjivati vlastitu fizičku i emocionalnu bol.
– Normaliziranje boli ne pomaže nikome – upozorila je Ivana.
Naglasila je i koliko je ključno potražiti psihološku podršku, prepoznati vlastite emocije i dati si dopuštenje za ranjivost.
Snaga čopora i priče koje mijenjaju sve
Koliko god izlaganja stručnjakinja bila snažna, pravu emotivnu kulminaciju panel je doživio kada je u dijalog uključena publika. Žene u publici nisu bile samo pasivni slušatelji; one su bile zrcalo jedna drugoj.
Njihova svjedočanstva, suze, kimanje glavom u znak razumijevanja i dijeljenje najintimnijih strahova pokazali su pravu ćud endometrioze. Ona je kod svake žene drugačija, nepredvidiva i surova. Ali pokazali su i nešto drugo: neizmjernu snagu koja nastaje kada žene shvate da nisu same.
Svoju je priču hrabro podijelila i Roberta Orehoci, čiji je put s bolešću rezultirao stvaranjem brenda ETA. Njezina je priča dokaz da se iz boli može roditi kreacija te da se život i svakodnevica mogu i moraju prilagoditi realnosti kronične bolesti, a ne obrnuto.
Početak kraja šutnje
Panel “Endo bez filtera” možda nije izbrisao bol niti donio konačan lijek, ali napravio je nešto jednako važno. Otvorio je prostor za pitanja koja se predugo izbjegavaju.
Spojivši struku, empatiju i zajednicu, ovaj je događaj postavio novi standard. Razgovor o endometriozi ne smije biti prigodna iznimka rezervirana za ožujak. On mora postati pravilo. Tek kada o ovom problemu prestanemo šaputati i počnemo govoriti glasno i bez filtera, postoji šansa da ga počnemo rješavati. Tek tada imamo šansu izgraditi društvo u kojem ni jedna žena neće misliti da je njezina bol “normalna”.
FOTO: Ajme portal
