Inženjerka Ljerka Božičević Jurin: žena koja vlada svijetom teške mehanike

Upoznajte Ljerku, ženu koja drži ključeve najpreciznije strojne obrade i diktira pravila u svijetu mehanike

Dok su druga djeca gradila kule u pješčaniku, Ljerka Božičević Jurin djetinjstvo je provela među Fiatima i Ladama. Danas kao diplomirana inženjerka strojarstva hrabro prkosi stereotipima i dokazuje da stručnost nema spol – čak ni ondje gdje caruju metal i teški strojevi.

U svijetu u kojem se teška industrija i mehanika još uvijek dominantno percipiraju kao muška domena, Ljerka predstavlja iznimno snažnu, karizmatičnu i specifičnu figuru. Njezin profesionalni odabir i liderska pozicija u sektoru strojne obrade nisu svakodnevna pojava, što je profilira kao upečatljiv primjer jake žene koja je svoje stručno znanje i karakter nametnula tamo gdje se greške mjere u mikronima.

Službeno utemeljen 28. listopada 1981. godine pod vodstvom njezina oca Ljerka Božičevića, ovaj kultni zagrebački obrt iz Savskog gaja danas broji ukupno jedanaest nezamjenjivih pojedinaca – devet visokostručnih zaposlenika te oca i kćer koji kao suvlasnici zajednički upravljaju poslovanjem. Nezaobilaznu ulogu od samih početaka imala je i Ljerkina majka, koja je godinama pedantno vodila financijski i administrativni segment poslovanja, ugrađujući stabilnost u temelje obiteljskog uspjeha. Specijalizirani su za složenu strojnu obradu dijelova motora za osobna, gospodarska, poljoprivredna i industrijska vozila.

Djetinjstvo s mirisom benzina i ležajevima umjesto igračaka

Za Ljerku je radionica u ranim danima bila potpuno prirodno okruženje, mjesto gdje je provodila dragocjeno vrijeme s tatom i djedom igrajući se s kuglicama ležajeva. Miris benzina i ulja, popraćen svakodnevnim stručnim razgovorima s klijentima, oblikovao je njezin životni i razvojni put. Posebnu je radost osjećala kada bi je otac posjeo u automobil i podignuo ga na dizalicu – trenuci su to u kojima je dječja mašta radila punom parom, transformirajući je u vozača Formule 1 ili pak golemog kamiona za odvoz smeća.

Gledajući unatrag, Ljerka prepoznaje kako je upravo tada, nesvjesno upijala temeljne postulate profesionalnog odnosa prema radu: spoznaju da se ništa ne smije raditi napamet, da se svaki tehnički problem mora u potpunosti razumjeti prije nego što se pristupi njegovu rješavanju te da se za svaki preuzeti posao mora snositi potpuna i izravna odgovornost.

U obiteljskoj arhivi postoji upečatljiva fotografija snimljena u radionici prije otprilike četrdeset godina. Na njoj malena Ljerka pozira s djedom, dok otac u pozadini predano popravlja automobil. Kada danas pogleda tu sliku, a potom se okrene oko sebe, obuzimaju je duboki osjećaji ponosa i zahvalnosti. Njezina je obitelj gradila ovu radionicu doslovno od nule, prolazeći kroz iznimno teška razdoblja, a spomenuta fotografija služi kao trajni podsjetnik na to koliki je dug i trnovit put iza njih te kako se vrhunski ugled gradio desetljećima.

Inženjerski nagon

Za vanjskog promatrača, strojna obrada motora može djelovati kao izrazito glasan, grub i “prljav” posao. No, u tom složenom svijetu metala i moćnih strojeva, Ljerku je privukao unutarnji inženjerski nagon. Oduvijek ju je zanimalo kako sustavi funkcioniraju, no još snažnije – zašto su prestali raditi. Upravo zbog toga je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) odabrala konstrukcijski smjer, usmjerenje motori i vozila, želeći bogato praktično iskustvo iz radionice nadograditi dubokim teorijskim razumijevanjem konstrukcije i dinamike motora.

Dan danas joj je jedan od najfascinantnijih i najizazovnijih dijelova posla precizna analiza oštećenja – vješto povezivanje tragova na ležajevima, koljenastom vratilu, klipovima, cilindrima i ventilima, kako bi se nepobitno utvrdilo što je točno dovelo do havarije. Sama mehanička obrada pojedinog dijela potpuno je nedostatna ako se ne razumije primarni uzrok zbog kojega je komponenta stradala. U radionicu često pristižu motori koji su već bili prethodno popravljani na drugim mjestima; u takvim situacijama njihov posao nije samo ponoviti obradu, već detektirati i trajno ukloniti skriveni razlog zašto prijašnji popravak nije dugoročno riješio problem.

Diploma kao početna točka

Motori se danas razvijaju znatno brže nego prije dvadeset ili trideset godina, i upravo zato Ljerka smatra da u ovom poslu čovjek nikada ne smije prestati učiti. Iskustvo je neprocjenjivo, ali bez stalnog usavršavanja i praćenja novih tehnologija ono s vremenom više nije dovoljno.

Pitanje donesi li diploma ženi u ovom tradicionalno muškom poslu određeni štit ili veće poštovanje u komunikaciji s klijentima i kolegama, Ljerka promatra vrlo realno.

„Diploma svakako može olakšati inicijalni kontakt, ali sama po sebi ne generira prijeko potrebno povjerenje. U ovom sektoru morate biti sposobni obrazložiti svoj zaključak, prezentirati egzaktna mjerenja i čvrsto stati iza odluke koju ste donijeli.“

— Ljerka Božičević Jurin

Svjesna je da je u posao ušla s golemim kapitalom očeva ugleda. Ipak, taj se kapital može munjevito izgubiti bez svakodnevnog rada i dokazivanja stručnosti. Danas joj više nije primarno da je klijent poštuje samo zato što je žena s akademskom titulom. Važnije joj je da klijenti znaju da će u radionici dobiti vrhunski stručan i potpuno iskren odgovor. To vrijedi čak i kada taj odgovor nije ono što u tom trenutku žele čuti. Dugoročno se povjerenje ne gradi podilaženjem i govorenjem „da“, nego iznošenjem gole, stručne istine.

„Samo neko žensko?“

Danas se u Strojnoj obradi Božičević krug simbolički zatvara tako što studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje dolaze kod njih na stručnu praksu. Osjećaj kada prenosite znanje novim generacijama budućih inženjera za Ljerku je iznimno ispunjavajući. Što se tiče odnosa s muškim kolegama u branši, on je danas maksimalno korektan i profesionalan; kolege je prvenstveno percipiraju kao ravnopravnu i stručnu kolegicu.

No, put do toga donio je i pregršt simpatičnih anegdota. Iz ranijih faza rada izdvaja se situacija s klijentom koji je stigao izvan službenog radnog vremena te je, razgovarajući na mobitel, glasno prokomentirao kako je u radionici zatekao „samo neko žensko“. Ljerkin odgovor bio je smiren i profesionalan – kazala je kako gazde trenutačno nema te neka dođe sutradan. Kada se gospodin sljedećeg jutra pojavio, dočekala ga je upravo ona, potvrdivši da je ona vlasnica obrta. Problem s motorom uspješno je i promptno riješen, pri čemu se Ljerka diskretno pravila da ga nikada ranije nije vidjela, dok ni sam klijent više nije spominjao neugodnu scenu.

Događalo se i da klijenti prilikom telefonskog poziva traže muškarca na telefon, pa bi ih Ljerka upitala žele li razgovarati s tokarom, mehaničarom ili inženjerom. Svi bi redom izabrali inženjera, a gospođa Ljerka bi slavodobitno i s osmijehom odgovorila: „E pa, to sam ja!“

Više od 45 godina vjernosti i uspjeha

Obrt Božičević se može pohvaliti podatkom koji je danas ravan čudu. Riječ je o više od 45 godina rada i zadržavanju radnika dulje od 20 godina. Ljerka naglašava kako u tome nema nikakve mistične tajne.

Poštena i redovita plaća mora biti apsolutni minimum i osnova poslovanja. To nikako ne smije biti nekakva posebna pogodnost. Ljudi dugoročno ostaju vjerni okruženju u kojem se njihov trud i specifično znanje istinski cijene. Važno je da ih se uvažava kao sugovornike te da imaju osjećaj sigurnosti i pripadnosti.

Najveće profesionalno zadovoljstvo pruža joj situacija kada u radionicu dobiju kompletan motor. Tada mogu inženjerski pratiti cjelokupan proces. To uključuje pedantno rastavljanje, precizno mjerenje, utvrđivanje kvara, strojnu obradu i ponovno sastavljanje. Ljerka nikada ne prihvaća površan odgovor da se kvar „jednostavno dogodio“. Svaki mehanički kvar ima svoj egzaktan uzrok.

Pogled prema budućnosti

Strojne obrade Božičević imaju jasan cilj. Žele ostati pouzdan partner u teretnom prometu, poljoprivredi i građevinarstvu. U tim sektorima motori s unutarnjim izgaranjem još će dugo biti nezamjenjivi. Obrt će kontinuirano pratiti tehnološke promjene. Zato planiraju stalno investirati u nova znanja i naprednu opremu.

Ljerka Božičević Jurin želi da klijenti uz njihovo ime vežu inženjerski način razmišljanja. Ovdje se svi problemi dokazuju mjerenjima, a iza svakog posla stoji se vlastitim imenom. Njezin sin Borna mogao bi nastaviti obiteljsku priču kao četvrta generacija. No, to mora biti njegova osobna odluka iz ljubavi prema strojarstvu. Cilj im je iduća desetljeća zaslužiti svakodnevnim radom. Tako će i u budućnosti vrijediti pravilo: „Ako želimo da posao bude napravljen kako treba, idemo kod Božičevića“.

FOTO: Dejan Tatomir / privatna arhiva