Ako ste u posljednje vrijeme proveli više od petnaest minuta na Instagramu, TikToku, YouTube Shortsu ili u društvu bilo koga mlađeg od 16 godina, vjerojatno ste zakolutali očima i guglali Gen Alpha riječnik. Riječi poput skibidi, gyatt, rizz i sigma lete na sve strane, ostavljajući nas starije (čitaj: sve rođene prije 2010.) u stanju blage katatonije. Mi roditelji slušamo predavanja o štetnosti brainrotova, pokušavamo objasniti djeci propadanje mozga, ali jesmo li u pravu?
Prije nego što zakolutate očima još jednom i proglasite kraj civilizacije, duboko udahnite. I sjetite se satova povijesti i hrvatskog jezika.
Što ako vam kažem da “brainrot” nije ništa novo? Što ako je ljudska potreba za stvaranjem apsurdnih likova, nelogičnih priča i idola upitnog morala zapravo temelj naše kulture? Kad malo bolje pogledate, današnja brainrot kultura generacije Alpha nevjerojatno nalikuje onome što mi milenijalci, ali i gen X i boomeri, ponosno nazivamo grčkom mitologijom.
Da, dobro ste pročitali. Možda su i meni propale sive stanice, ali Skibidi Toilet je samo moderni Minotaur, a Gigachad je Herkul s boljim filterom. Prije nego me proglasite ludom, krenimo u analizu.
Harpije vs. Ballerina Cappuccina
Zamislimo na trenutak Zeusa. Glavni bog. Otac bogova i ljudi. Ali, budimo realni, Zeus je bio definicija toksičnog ponašanja. Lik se pretvarao u labuda, bika, pa čak i u zlatnu kišu samo da bi “bacio rizz” na smrtnice. Da danas otvorite vijesti i pročitate kako se lokalni moćnik pretvorio u pticu radi ljubavne afere, što bi pomislili?
Proučimo sada Skibidi Toilet. Glava koja viri iz WC školjke i vodi intergalaktički rat protiv “ljudi” koji umjesto glave imaju kameru. Zvuči glupo? Totalno! Ali, je li to išta gluplje od priče u kojoj žena osjeti strast prema biku i rodi čovjeka s glavom bika kojeg sakriju u labirint? Jer upravo to je priča o Pasifaji.
Grci su imali Kimere (lav-koza-zmija biće), Hekatonhire (divove sa sto ruku) i Harpije (ptice sa ženskim glavama). Generacija Alpha ima Ballerinu Cappuccinu i pjevajuće WC školjke.
Princip je isti: uzmi nešto poznato i izobliči. Stvori oko toga priču koju ne razumije gotovo nitko i koja će dobiti toliko interpretacija da se više ne zna što je točno te otkud i zašto je sve krenulo.
Herkul, Narcis i selfie kultura
Jedan od najpopularnijih koncepata današnjeg interneta je “Sigma male” i opsesija fizičkim izgledom, poznata kao looksmaxxing i mewing (vježbanje čeljusti da bi izgledali oštrije). Lice tog pokreta je famozni Gigachad, crno-bijeli prikaz savršenog muškarca s bradom od čelika. Nije li to doslovno Herkul? Herkul je bio originalni “gym bro”.
A tu je i Narcis. On je toliko opsjednut svojim odrazom u jezeru da je umro gledajući se. Danas Narcis ne bi visio na jezeru. Imao bi ring-light, najnoviji mobitel i dji mikrofon i bio bi influencer koji radi “drip check” videa. Je li možda mit o Narcisu pradavno upozorenje na opasnosti selfiekulture? Samo što su Grci to shvaćali tragično, a mi to danas gledamo i klikamo like, save, share.
Sizif kao NPC Streamer
Možda najdepresivnija, ali i najtočnija usporedba leži u filozofiji apsurda. Svi znamo za Sizifa. Njega su bogovi kaznili da gura kamen uz brdo, samo da bi se kamen otkotrljao dolje čim dođe do vrha. I tako u vječnost. Sizifov posao je definicija besmislenog, repetitivnog posla.
Danas imamo NPC streamere. Ljude koji sjede pred kamerom i na svaku donaciju reagiraju istom, robotiziranom frazom. “Ice cream so good. Gang gang. Yes spicy.” Satima. Danima. Zabrinjavajuće? Itekako.
Razlika je u tome što je Sizif to radio jer je naljutio Zeusa i bio kažnjen, a današnji Sizifi to rade jer žele Fanum tax (o.a. sleng za uzimanje dijela hrane ili profita).
Od “sjajnooka Atena” do “sigma mama”
Jezik je živ. To nas uče u školi. Jezik se mijenja iz generacije u generaciju. Kad vam dođe tetka iz Amerike ili tetka iz Njemačke koja hrvatski koristi onako kako je naučila dok je živjela u Hrvatskoj prije 30 godina, shvatite koliko je živ i koliko se mijenja.
Kad čitamo Homerovu Ilijadu i Odiseju, trebaju nam fusnote da bi razumjeli izraze ružoprsta Zora, brzonogi Ahilej i sjajnooka Atena. To su bili epiteti, izrazi onog vremena.
Danas, kad nam dijete kaže: “sigma mama”, ono zapravo koristi epske epitete svog vremena.
Svaka generacija stvara svoj (mitološki) jezik kako bi se odvojila od prethodne.
Povijest se (ne)ponavlja
Lako je odbaciti današnju internet kulturu kao “smeće za mozak”. I, ako ćemo iskreno, većina toga je smeće. Ali, opet sasvim iskreno, i grčka mitologija je puna “smeća”. Ako ste čitali s razumijevanjem morali ste primjetiti incest, kanibalizam, nelogičnosti i bogove koji se ponašaju kao razmažena derišta.
Ono što povezuje starog Grka koji sluša priču o Odiseju i današnjeg tinejdžera koji gleda Skibidi Toilet, jest potreba za bijegom u svijet gdje pravila fizike i logike ne vrijede.
Sljedeći put kad vam dijete kaže “sigma mama” ili krene pjevati Tralalero Tralala, nemojte očajavati. Samo se nasmiješite i sjetite se grčke mitologije i da unatoč tom ludilu civilizacija nije propala. Danas bi Dioniz vjerojatno bio najpopularniji TikToker, a Zeus bi bio bannan sa svih platformi zbog kršenja uvjeta korištenja. Grčku mitologiju u današnje doba je savršeno prikazala Netflixova serija Kaos.
Mi nismo postali gluplji. Naša mitologija je samo postala dostupnija, brža, nabrijanija. Jel’ ovo samo utjeha ili istina? Vrijeme će pokazati.
FOTO: Ajme portal
