U ambijentu Meštrovićevih Crikvina-Kaštilca oživjela je „Judita“ Marka Marulića, povodom 500. obljetnice njegove smrti. Predstava, u koprodukciji Odsjeka za glumu Umjetničke akademije u Splitu i Gradskog kazališta lutaka Split, donijela je svježinu i suvremenost kroz režiju Brune Bebić, koja potpisuje adaptaciju i dramatizaciju. Ova izvedba, koja je premijerno postavljena 2021. godine, simbolično spaja dva hrvatska velikana – Marulića i Meštrovića – kroz umjetnost, povijest i prostor koji zajedno stvaraju magičan doživljaj. Ambijent u kojem se predstava izvodi dodaje neponovljivu dimenziju ovoj izvedbi, čineći je istinskim kulturnim događajem koji nas je oduševio.
Snaga interpretacije mladih glumaca
Ansambl, sastavljen od studenata i alumnija Umjetničke akademije u Splitu, jednostavno je oduševio publiku. Glavna glumica suptilno se istaknula, posebno u ključnim trenucima, no ansambl je bio ujednačena cjelina. Svaki član dao je svoj maksimalni doprinos, stvarajući skladan kolektiv koji je svojom energijom ostavio publiku bez daha. Njihov entuzijazam i posvećenost snažno su se osjećali kroz svaku riječ i pokret. To je publici omogućilo da dublje osjeti kako ljepote, tako i uznemirujuće prizore koje donosi Marulićeva priča.
Bruna Bebić, koja je odgovorna za režiju, adaptaciju i dramatizaciju ove izvedbe, pokazala je izuzetnu vještinu u zadržavanju autentičnosti Marulićevog jezika, dok je istovremeno uspjela prenijeti suvremenu poruku koja snažno odjekuje i danas. Izvedba je prožeta dinamičnim scenskim pokretom koji je osmislio Jure Radnić, čiji je rad dodatno pojačao dramatičnost svake scene. Poseban doprinos atmosferi dali su i glazbenici Jakov i Petar Salečić, Drane Duilo te Dee Marija Računica, čije su izvedbe dodale emocionalnu dubinu izvedbi, uz efektnu uporabu tradicionalnih instrumenata. Kroz igru svjetla, koje je osmislio Lucijan Roki, svaki prizor dobio je dodatnu vizualnu dimenziju.
Ambijent Meštrovićevog Kaštilca kao ključni element izvedbe
Posebnost ove izvedbe nije ležala samo u izvrsnoj glumi i režiji, već i u samoj lokaciji. Meštrovićev Kaštilac, s borovima i otvorenim nebom, postao je gotovo dodatni lik u predstavi. Zvukovi prirode – šuštanje vjetra kroz borove, sjene koje su plesale zajedno s glumcima, pa čak i kiša koja je lagano počela padati prema kraju izvedbe – sve su to elementi koji su činili predstavu dijelom ambijenta.
Publika je bila potpuno uronjena u priču. Svaki zvuk, svaka promjena svjetla, pa čak i same fizičke karakteristike Kaštilca činile su se kao integralni dijelovi dramskog toka. Ovakve izvedbe, koje uspijevaju spojiti povijest, umjetnost i prirodu na tako dirljiv i emotivan način, rijetko se viđaju, zbog čega je ova „Judita“ toliko posebna i nezaboravna.
Nažalost, posljednja izvedba „Judite“ bila je otkazana zbog vremenskih uvjeta. Ovakve posebne izvedbe zaslužuju biti oživljene ponovno, nadamo se vrlo brzo. Stoga, ako već niste, svakako stavite ovu predstavu na svoj popis događanja koje jednostavno morate doživjeti.
