Search
Close this search box.

Kada pobjeći s razgovora za posao?

Lifestyle
ajme_portal_post

piše: Ivana Međugorac Imamović

Nova godina – nove odluke, novi posao? Puno je ljudi oko mene koji trenutno traže novi posao. I sama sam bila u toj situaciji prije par godina. Htjela sam promijeniti baš sve, jednostavno bilo je vrijeme. Posao na kojem sam bila više mi nije nudio ništa dalje, dali smo jedno drugom sve. I prvi put u životu nije me bilo strah promjene. Odlučila sam da je vrijeme i da neću stati dok ne nađem nešto što me zadovoljava. 

Kao što možete pretpostaviti, bilo je tu puno razgovora za posao. No, ovaj put sam im pristupila drugačije nego na početku svoje karijere. Priprema je također bila drugačija, čitala sam puno više o tvrtkama na čije natječaje bih se prijavljivala, te tražila i preporuke. Nije mi više jedino bilo bitno da se ja svidim njima – nego da se i oni sviđaju meni.

Online bi istraživala kako se najbolje pripremiti za razgovor.

Češći je slučaj da ćemo naletjeti na tekstove gdje nam razni stručnjaci iz HR službi daju savjete kako da se pripremimo za razgovore za posao i na što sve treba paziti kako bismo bili pogodan kandidat za određenu tvrtku nego tekstovi o znakovima po kojima ćeš prepoznati je li to uopće tvrtka u kojoj želiš raditi. Većinom su to korisni savjeti, i zapravo nas uvijek uče kako ‘uljepšati’ radnu biografiju. Jednu stvar ne smijemo nikada zaboraviti: HR službe prvenstveno su u službi tvrtke za koju rade. Naravno, brinu o zaposlenima, no prvenstveno se brinu o tome kako da se zaposleni što bolje uklope u kalup tvrtki, kako ih  što više približiti kulturi (ili nekulturi) te pravilima tvrtki. To nije problematično ako svima odgovara i ako kultura firme generalno sadržava zdravu radnu okolinu. 

Nisam pobornik patnje na radnom mjestu i većinom sam imala sreće u radnim odnosima. Međutim, dosad sam naučila i da je uvijek lakše sebe ukloniti iz neke okoline gdje nisi sretan nego se boriti za nešto u što ni sam ne vjeruješ. Odnos s tvrtkom uvijek nekako gledam kao kroz odnos u kojoj moraju biti zadovoljene obje strane kao i u svakoj zdravoj vezi. Na kraju dana uvijek se nameće pitanje, dobivam li natrag bar približno onoliko koliko dajem? 

posao-razgovor-intervju

Da izbjegneš krive odabire radnog mjesta evo nekih „crvenih zastava“ koje ja nisam znala pročitati na vrijeme, možda pomognu tebi. Ipak, ne mogu reći da žalim zbog ijedne odluke. Svaki posao i svako radno mjesto koje sam imala u životu je vrijedna lekcija za budućnost. Kad gledam unatrag, sigurna sam da bih svaku svoju odluku opet donijela isto. No, evo što sam naučila.

„Crvene zastave“ na razgovorima za posao 

Radno mjesto na koje se prijavljuješ dugo je prazno

Primjera radi, ako ti imaš prazninu u životopisu ili cijelu godinu nisi radio nije čudno ako poslodavac gdje se prijavljuješ baš pili po tom razdoblju i silno želi znati zašto tu godinu nisi baš ništa radio. 

Sasvim je logično da i tebe zanima zašto tako dugo ne mogu naći osobu baš za to mjesto i zašto baš tebe smatraju idealnim kandidatom? To trebaš znati. 

Po mom iskustvu, obično se radi o radnom mjestu koje nema jasno definirane procese ili zadatke i od kandidata će se kasnije očekivati puno više nego što trenutno stoji u oglasu. Također, može značiti da nećeš imati šefa iz snova. Isto tako vrlo vjerojatno nećeš imati od koga učiti o tom radnom mjestu na prikladan način. 

Ovo također vrijedi i za frekventna radna mjesta koja često zaposlenici napuštaju. Može naravno biti riječ o mjestu koje je „prijelazna stepenica“ pa je zaposlenici obično koriste za napredovanje dalje što je dobar znak. Međutim, može biti riječ i o mjestu koje te jednostavno otjera iz te iste tvrtke jer ono što daješ ni u ludilu nije bilo zamišljeno na inicijalnim razgovorima. Obavezno saznaj zašto je mjesto na koje se prijavljuješ tako dugo prazno.

posao-razgovor-intervju

Na intervjuu sve što slušaš o kolektivu unutar tvrtke je to kako vlada obiteljska atmosfera i kako su svi tim.

No, ne zaboravi – obitelji mogu biti i disfunkcionalne. Plus, teško da baš sve obitelji/tvrtke spadaju u Tolstojevu kategoriju sretnih obitelji koje su nalik jedna drugoj. Iza ovoga se većinom krije hrpa neplaćenih prekovremenih, pozivi u neprimjereno doba, krivnja jer odlaziš doma točno u 16:00 kad je kraj tvog radnog vremena, brojanje svake minute pauze i tjeskoba svaki put prije nego ideš zatražiti svoj godišnji. 

(Pre)osobna pitanja kao što su: bračni status, koliko djece imaš, životne navike

Tome zapravo nema mjesta na prvom razgovoru. Trebali bi se držati razgovora isključivo o odgovornostima mjesta za koje se prijavljuješ te o tvojim kvalifikacijama ili poslovnim rezultatima koje možeš donijeti određenom radnom mjestu. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da posao nije mjesto gdje se razgovara samo o poslu – jer smo svi od krvi i mesa. Naravno da ćemo s kolegama pričati i o obiteljima, navikama, hobijima… ali to na prvom razgovoru nikako ne bi trebala biti tema. 

Poslodavac ti ne može jasno definirati tvoje radno mjesto

Uvijek je problem kad ni tvrtka ne zna što točno traži, nego si njihov najbolji pokušaj da dobiju ono što im fali a ni sami ne znaju način kako da savladaju taj nedostatak. Ovo može imati i svoje prednosti, naravno. Ako dobiješ dovoljno povjerenja i slobode možeš sam definirati radne procese unutar svog radnog mjesta te uspostaviti work flow koji će opravdati tvoje postojanje na toj poziciji i donijeti dobre rezultate firmi. Ali možeš biti i konstantni krivac jer tvoje viđenje uspjeha tvrtke se nikako ne poklapa s viđenjem poslodavca, zbog toga što ciljeve niste definirali na početku. 

Plaća i plan tvog razvoja i napredovanja nisu jasno definirani

Ako poslodavac govori samo o mogućnostima i teoretski kako stvari mogu izgledati bez da to stavi u ugovor, upitno je koliko će se sjećati inicijalnog razgovora nakon 6 mjeseci. Takve stvari je najbolje definirati unaprijed. Ako to izbjegava učiniti ovo je definitivno red flag. 

posao-razgovor-intervju

Loše pričanje o bivšim ili tračanje o trenutnim zaposlenicima.

Ako već na prvom razgovoru čuješ što je sve krivo radila osoba na mjestu na koje si se prijavio vrlo vjerojatno ni ti nećeš bolje proći. Zapravo, gotovo sam 100 posto sigurna u to. Generalno se treba kloniti radnih okolina unutar kojih nadređeni tračaju zaposlenike s drugim zaposlenicima, ili općenito jedni druge. Toksične atmosfere truju um i ubijaju kreativnost i efektivnost. Dugoročno nije zdravo ostati u takvom okruženju. Ako uočiš ove simptome možda trebaš razmisliti je li to radno mjesto za tebe. 

Intuicija ti govori da to nije to

Svoj instinkt nemoj nikada zanemariti. Ako se na razgovoru ne osjećaš najbolje i nešto ti uporno govori da to nije za tebe, poslušaj se. Intuicija ti često napravi uslugu kad je poslušaš. Naravno, ovaj dio je potpuno individualan i neki od nas se više oslanjaju na instinkt, a neki manje. 

Poslovni razvoj i odrastanje je dio života svakog čovjeka, i naravno – nešto što funkcionira svima možda vama neće i obrnuto. Nije sve za tebe, nisi ni ti za sve i to je u redu. Dobra stvar je i da se većina nas ne drži više grčevito svojih dugogodišnjih radnih mjesta kao nekada – jer, ruku na srce, bar trenutno izbora ima za sve.

Možda je klišej, ali život je prekratak da budeš nesretan na radnom mjestu zato što tu provodiš trećinu svog života i to je jedna dobra stvar koju Gen-Z generacija uči nas Milenijalce. U pravu su, moraš vibeat s radnim mjestom i ekipom s kojom radiš čak i ako si remote. I pazi na ove gore stvari ako odlučiš potražiti nešto novo!

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga s prijateljima!
logo_green

NAJNOVIJI ČLANCI

ChatGPT – Kako nam umjetna inteligencija pomaže u svakodnevnom životu?

Lifestyle

Mirela Ilenić: Žena koja zna sve tajne svijeta kozmetike

Lifestyle

Grše DALMATINO novi singl najtvrđe ikad

Lifestyle