U petak, 8. studenoga, u zagrebačkom kazalištu KNAP održana je pretpremijera kazališne predstave „Dok nas inteligencija ne rastavi“. Predstava je bila rasprodana danima unaprijed, kao i premijera koja se održavala dan kasnije. Predstavu je napisao Leon Zrile, a redateljsku palicu je preuzeo Robert Bošković. U glumačkoj postavi na pozornici smo gledali glumačke mlade snage Anu Uršulu Najev i Domagoja Nižića. Sveprisutna je bila i Jasna Bilušić koju ne vidimo na pozornici ali posuđuje glas umjetnoj inteligenciji koja pokušava spasiti brak mladom bračnom paru. To je otprilike i tema predstave s kojom se u današnjem svijetu nije teško poistovjetiti. Koliko nam ekrani upravljaju životima, koliko nam pomažu a koliko odmažu je nešto o čemu ćemo razmišljati dugo nakon predstave.

Mi smo u ovom članku priveli samoga pisca – Leona Zrileta, koji, ironično – nema Instagram, za Tik Tok kaže da je prestar za njega te od društvenih mreža zasada aktivno koristi samo Facebook. On stoji iza FB stranice Pseudohumor koja od 2018. na humorističan i satiričan način provlači svakodnevne situacije u kojima se većina nas može vrlo lako pronaći.

Tko je Leon Zrile?

Dok književnik vatrogasac na porti bolnice (kako se on sam naziva) zvuci kao zanimanje koje je mozgotvorina šestogodišnjaka koji se ne može odlučiti između  igranja s vatrogasnom opremom i zadnje izmišljene bajke pred spavanje, u stvarnom životu očito postoji muškarac koji je ostvario dječačke snove i postao upravo to. Sa svojom uspješnom FB stranicom Pseudohumor Leon ima samo jedan cilj – staviti svaki dan osmjeh na lice hrvatskom napaćenom narodu. Ono što je specifično kod Pseudohumora je jedna stvar – skoro da nema hejtera. Je li prerano da ga proglasimo najpozitivnijim hrvatskim influencerom? Također, odnedavno je Leon i autor spomenute kazališne predstave „Dok nas inteligencija ne rastavi“, i autor dvije knjige „Užas kakvih sve ljudi ima“ te „Gol do pasa“. To su zapravo zbirke proširenih pripovijetki i statusa sa Pseudohumora. Tko je čovjek iza mitskog koncepta, reći će nam on sam, u svom stilu – naravno.

Ajme: Dosada već ponešto o tebi znamo, a to je da nisi tipični muškarac s obzirom na to da dosta multitaskaš – književnik, vatrogasac na porti bolnice, muž, tata, objavljivani autor i po novom scenarist kazališnog djela – jesmo li nešto zaboravili?

Leon: Ja bih još samo dodao da sam 2018. neposredno prije pokretanja svoje Facebook stranice Pseudohumor dva tjedna živio na Kubi. Slučajnost? Osim toga sam bio u finalu da budem izabran za predstavnika stanara svoje zgrade, što je jedino finale u kojem sam ikada bio.

Knjige “Užas kakvih sve ljudi ima” i „Gol do pasa“

Ajme: Prvu knjigu „Užas kakvih sve ljudi ima“ si napisao i objavio 2022., već tada su te nazvali hrvatskim Kishonom, možeš li nam reći kako je došlo do toga? Što te inspirira na dnevnoj bazi?

Leon: Kishon je moj veliki uzor i uvijek mi je bilo fascinantno kako iz potpuno banalnih i svakodnevnih situacija izvuče genijalne priče. Inspirira me doslovno sve oko mene. Čekanje u redu za nešto, interakcija s prodavačima, susjedima, kolegama, pacijentima u bolnici gdje radim… Ponekad čak mislim da mi svemir šalje ekscentrične ljude i stavlja me u nekakve bizarne situacije samo kako bih ja imao materijala za pisanje.

Ajme: Druga knjiga škakljivog naziva „Gol do pasa“ izašla je nedavno, kakve su reakcije publike?

Leon: Reakcije na drugu knjigu su bile jednako pozitivne kao i na prvu. Smatram da je bolja od prve jer su priče kompleksnije i bolje ispolirane. Dosta ljudi mi je reklo da se vidi da sam u drugoj knjizi zreliji, što je dosta teška optužba. 

Pisati scenarij za kazališnu predstavu nije mačji kašalj

Ajme: Što je teže napisati, knjigu ili kazališnu predstavu? Zapravo je počelo sve tako što si se prijavio na KNAP-ov natječaj i pobijedio?

Leon: Teže je napisati knjigu jer, naravno, knjiga je puno duža i treba puno više vremena i energije da se napravi. S druge strane, pisati scenarij za kazališnu predstavu isto nije mačji kašalj jer tu nisam pojma imao što radim. Išao sam po instinktu, a kasnije sam uz pomoć dramaturga i redatelja sve dorađivao. Do predstave je došlo tako da mi je jedna pratiteljica iz kazališnih krugova ukazala na taj natječaj i nagovarala me da se prijavim. Nakon mjesec dana pisanja sam poslao scenarij, a nakon brojnih dorada, ispravaka, brisanja i ponovnog pisanja smo došli do konačnog rezultata.

Ajme: Predstava koju u KNAPU imamo priliku gledati od ovog studenog ima također zanimljiv naziv: „Dok nas inteligencija ne rastavi“ – s obzirom na to da je AI trenutno goruća i aktualna tema možeš li nam napisati ukratko o čemu se radi i otkud ideja?

Leon: Natječaj je imao tri teme, od kojih su sve tri bile povezane s umjetnom inteligencijom ili tehnologijom. Ja sam izabrao temu “Utjecaj umjetne inteligencije na privatan i poslovan život prosječnog građanina”. Zvuči kao diplomski rad, ali zapravo otvara puno mogućnosti za pisanje humorističnog scenarija.

U ovoj predstavi muž i žena nabasaju na ultra naprednu umjetnu inteligenciju koja bi im trebala pomoći da se opet međusobno povežu jer im je brak već duže vrijeme u krizi. Umjetna inteligencija im sve više počne zagorčavati život, ali im istovremeno i ukazivati na probleme na kojima moraju poraditi.

Ajme: Kako ti vidiš život s AI u nekoj bliskoj budućnosti?

Leon: Ja se jedva nosim sa samposlužnim blagajnama i aparatima za kavu. Sve inteligentnije od toga će biti kobno za moju psihu.

Ajme: Kako stigneš sve? Tata, dnevni posao, knjige, predstava… jesi otkrio neki AI za koji obični puk još ne zna?

Leon: Pa zapravo bih stigao i još puno više kad ne bih toliko vremena provodio blejeći u Netflix i skrolajući po društvenim mrežama. Iako mi i to ponekad daje ideju za humoresku pa se pravim da je to korisno utrošeno vrijeme.

Ajme: U statusima Pseudohumora vidimo da dosta inspiracije dolazi od sina, tj. generalno crtice iz života jednog tate – ima li u skorijoj budućnosti neka ideja da napišeš „Vodič za preživljavanje kroz dječje parkove“ za sve kojima roditeljstvo nije kao u romantičnim komedijama?

Leon: Sin mi je nepresušan izvor inspiracije i komotno bih svaki dan mogao napisati nešto smiješno, ali onda bi se moja stranica pretvorila u nešto skroz drugo. Ne osjećam se kvalificiranim za pisanje savjeta o odgoju djece, ali zato planiram pokrenuti još jednu Facebook stranicu koja će se zvati “Tatine tajne, anonimne i duboko uznemirujuće” gdje će očevi moći dobiti potpuno beskorisne i promašene savjete za rješavanje raznih problema. 

Ajme: Što možemo očekivati od Leona a što od Pseudohumora u skorijoj budućnosti?

Leon: Od Leona možete očekivati i treću knjigu, ali tek tamo negdje 2026., a u međuvremenu možda padne i još koja predstava. Od Pseudohumora možete očekivati redovite humoreske varirajuće kvalitete.

Ajme: Poruka našim čitateljima za kraj:

Leon: Nemojte nikada misliti da vaš život određuje jedna (pogrešna) odluka i da vam je nakon određenog vremena vaša životna putanja zacementirana. Uvijek ima vremena za okret od 180 stupnjeva i za novi početak. I kupujte domaće autore kako bi im omogućili da opet nekoliko tjedana žive na Kubi.

Foto: Ivan Mihaljević / UNIMEDIA