Za Ajme portal piše: Klara Višnjić

Kada roditelji u primorskom kraju biraju sport za dijete, hrvanje često prođe ispod radara, unatoč dugoj tradiciji sporta u našim krajevima i povijesnim uspjesima naših hrvača. Zadnjih godina jedna odlična ekipa mladih trenera i hrvačkih legendi uspješno radi na tome da se hrvanje u Dalmaciji popularizira, od Rovinja preko Gospića do Dubrovnika. Što hrvanje čini toliko posebnim? To bi mogla odgovoriti u dva dijela – općenito i vrlo osobno.

Hrvanje u Dalmaciji

Kada bi općenito pisala o hrvanju, rekla bih da je to jedan od najstarijih i najuzbudljivijih sportova. Ima brojne benefite za cjeloviti razvoj čovjeka što mi, roditelji hrvača, primjećujemo već koju godinu nakon početka treniranja. Pomaže u razvoju snage, fleksibilnosti, samopouzdanja i discipline, dok istovremeno pozitivno utječe na mentalno i emocionalno zdravlje. Iznimno je fizički zahtjevno te iziskuje veliku snagu i izdržljivost. Također, budući da hrvanje zahtjeva brzinu i uključuje razne pokrete, kao primjerice podizanje, savijanje i rotiranje tijela, djeca kroz treninge poboljšavaju svoju ravnotežu i koordinaciju.

Fizički i mentalni razvoj kroz hrvanje

Osim što je fizički zahtjevno, iziskuje i veliku mentalnu koncentraciju. Djeca moraju stalno biti fokusirana na tehnike i strategije kako bi uspješno savladali protivnika. Pomaže djeci razviti sposobnost brzog razmišljanja, donošenja odluka pod pritiskom i održavanja fokusa čak i u stresnim situacijama. Uz redovite treninge, djeca uče kako ostati koncentrirana i smirena, što im može koristiti u školi i drugim životnim situacijama.

Hrvanje: Timski duh i vrijednosti sporta

Jedna od najvažnijih vrijednosti koju hrvanje prenosi djeci jest disciplina. Kako bi postali uspješni u ovom sportu, djeca moraju biti dosljedna, predana i motivirana. Hrvanje zahtijeva stalno usavršavanje, ali i strpljenje, jer napredak nije uvijek odmah vidljiv. Kroz ovaj proces djeca razvijaju snažnu radnu etiku, uče o važnosti napornog rada i upornosti. To se prenosi i na druge aspekte života.

Iako hrvanje često podrazumijeva natjecanje jedan na jedan, kroz treninge a posebno kroz natjecanja, njeguje se timska atmosfera. Hrvanje je mali sport a Hrvatska još manja tako da se svi znaju i poštuju. Uspješni hrvači paze na svoje male kolege, savjetuju ih i podržavaju. Svaki hrvački meč počinje i završava rukovanjem s protivničkom stranom i nesportska ponašanja su rijetkost. Čak su i rivalstva koja postoje – prijateljska.

Priča o ljubavi prema hrvanju

Kada bih osobno pisala o hrvanju, ispričala bih vam priču o jednoj maloj djevojčici koja se zaljubila u sport na prvom treningu, kada je odlučila da je to njen sport i da su to njeni ljudi. Ispričala bih vam kako ju je hrvanje pronijelo kroz jedan jako težak period života kada je saznala da ima disleksiju i da to što joj škola ne ide nije zato što je glupa ili lijena, kako je počela vjerovati, već zato što njen mozak nije stvoren za sjedenje u klupi i memoriranje bezbroj informacija koje ju ne zanimaju.

Njen mozak je bio stvoren za pokret, ulaske u noge i dolaske na leđa. Njen mozak je bio stvoren za memoriranje imena tisuću pokreta i tehnika – prasicu, ključ na vratu, polu nelsona i švedskog šutera. Hrvanje joj je pokazalo koliko je u biti dobra, uporna, vrijedna i pametna. Otkrilo joj je da su sve njene osobine za koje su ju stalno špotali u školi zapravo njene najveće prednosti. Otkrilo joj je gdje pripada.

Ispričala bih vam priču o jednoj djevojčici kojoj je najveći san obući dres reprezentacije da ju pradjed u njemu vidi prije nego ode na nebo. O jednoj djevojčici koja je kroz hrvanje naučila da ni jedan gubitak nije konačan jer je svaka nova borba, baš kao i svaki novi dan, prilika za novu pobjedu.

Hrvačka obitelj

I za kraj bih vam ispričala priču o jednoj djevojčici koja je tri tjedna prije turnira, na koji je najponosnija jer hrva u svom gradu – prvenstva regije Jug – iznenada ostala bez svog najvećeg navijača a to je njen tata. Njen tata koji je otišao van Hrvatske kako bi, između ostalog, mogao financijski poduprijeti njen san. Kako bi ona mogla na svaki hrvački kamp, na svaki turnir, u državi i van nje. Imati novi dres i klupsku trenirku na kojoj stoji baš njeno ime. Jedna od prvih stvari koje je rekla kada je saznala da joj je otac umro bila je: „Sad me tata neće moći vidjeti kako hrvam na velikom natjecanju”. Osjetila je gubitak kroz prizmu hrvanja jer joj je ono oblikovalo pogled na svijet.

U najgorim danima hrvanje je to što ju je izvlačilo iz malog svijeta u kojih se zadnjih tjedana zatvorila. Na treningu je živnula a prvi turnir sezone, niti tjedan dana nakon sahrane, othrvala junački. Hrvanje ju opet nosi kroz bol i kroz gubitak. Ne gubi svoj cilj, smisao i kompas koji kroz treninge usađuje u sebe zadnje četiri godine.

Ispričala bih vam o hrvačkoj obitelji. To je jedna od najdivnijih zajednica ljudi čiji dio imamo privilegiju biti. Hrvačka obitelj koja je nju i sestre posjećivala kroz zadnja tri tjedna, zvala i brinula se. Bila uz nju na sahrani. O treneru koji je odmah drugi dan došao k njoj i sestrama da ih razvedri i povukao sve veze da ih razveseli. O divnim ljudima iz Hrvatskog hrvačkog saveza i drugih klubova koji su stali uz nju i sestru na mnogo različitih načina. O Jani Petrović i Veroniki Vilk, njenom najvećem uzoru, koje su im poklonile dresove kao znak pažnje. Da vam je bilo vidjeti osmijeh tog djeteta kad je vidjela te dresove! Ispričala bih vam koliko se ona veseli tom regionalnom natjecanju, gdje će cijeli klub izaći ispred tribina, dok na trubi, njenom instrumentu, svira himna.

Regionalno prvenstvo u Šibeniku: Prilika za mlade talente

Da pričam godinama, ne bih vam mogla ispričati, osobno, što hrvanje i ta velika i divna hrvačka zajednica znači mojoj djeci ali i meni. I njihovom tati, negdje tamo gore, u majici HK Šibenika, dok čeka nedjelju u 11 i 30. I sigurna sam da će vidi i ovo regionalno ali i svako europsko i svjetsko prvenstvo na koje ona odluči ići. Jer za nju hrvanje nije samo sport; to je način života.

Dosta sam pričala o hrvanju a sad bi vas sve da sami vidite što je taj sport i kakav žar i snaga su u toj djeci! U Šibeniku, u OŠ Meterize s početkom u 11 i 30, se drugu godinu za redom održava prvenstvo regije Jug koja objedinjuje Istru, Liku i Dalmaciju. Prvenstvo kojem se naša djeca strašno vesele jer hrvaju u svom gradu. Svoje sudjelovanje potvrdilo je sedam hrvačkih klubova iz regije, uključujući Zadar, Split, Gospić, između ostalih a očekuje se nastup više od 180 natjecatelja. Iako hrvanje nije među najpopularnijim sportovima u primorskom kraju ovaj sportski događaj prilika je za mlade hrvače i hrvačice da pokažu zašto iz godine u godinu sve više djece bira upravo hrvanje ali i da pokažu svoje vještine i natjecateljski duh.