Za Ajme portal piše: Matija Jurić Kapetanović
U svijetu koji nas svakodnevno bombardira novim proizvodima, često zaboravljamo na prave majstore održivosti koji žive tik uz nas. To su naši očevi. Generacija koja je, silom prilika, naučila biti inovativna, štedljiva i beskrajno mudra.
Pišem ovo iz duboke zahvalnosti, s nadom da ćemo se podsjetiti koliko toga od njih još uvijek možemo (i trebamo) naučiti.
Životni priručnik prožet humorom
Moj otac je, kako ja to volim reći, pravi “lik”. Njegova sam slika i prilika, a već ga neko vrijeme nagovaram da napiše knjigu. Zamišljam je kao praktični priručnik koji pokriva sve – od građevine i poljoprivrede do svakodnevnih tips & tricks savjeta, a sve to prožeto njegovim specifičnim humorom.
On godinama vodi svoje meteorološko-poljoprivredne dnevnike. Tamo su zapisane temperature, datumi sadnje, trenuci kad su krenuli prvi plodovi, ali i onaj najvažniji podatak koji se čeka s posebnom pažnjom: dan kada je ubrana prva šparoga.
Škola branja šparoga
Sezona šparoga u našoj obitelji je “big deal”. Tata je strastven berač, a sve što ubere, s radošću dijeli. Ove godine, u njegovu “školu branja” krenuo je i moj petogodišnji sin. Plan i program? Ozbiljan:
- Mentalne karte: upoznavanje terena i pamćenje skrivenih mjesta.
- Tehnika štapa: kako se probiti kroz bodljikave grme i obraniti od “gmizavih napasnika”.
- Oštro oko: treniranje vida za uočavanje najtanjih šparoga u šipražju.
- Vlaška džungla: vježbe spretnosti za skakanje preko suhozida.
Genijalnost snalažljivosti
Njegova snalažljivost često graniči s genijalnošću. Zašto kupiti novo ako možeš prenamijeniti staro?
U njegovu svijetu, staklene boce od kupovnog vina postaju trajne posude s natpisom “MOJE”. Ako mu u vrtu pukne rukav na košulji, neće tražiti iglu i konac – klamerica rješava stvar u sekundi. Njegov stalak za voštanu svijeću napravljen je od stare termosice punjene fažolom, a mobitel ponosno stoji na stalku od jednog posebno zanimljivog komada drveta.
On je školovan meštar, majstor za sušenje mesa, vinar i kuhar koji me naučio cijeniti zaboravljene namirnice poput tušta.
Obrnuti “influence”
Ipak, živimo u konzumerističkim vremenima koja su čak i njega malo povukla na “mračnu stranu” jeftinih, šarenih artikala. Tu nastupam ja.
Sada ja njega učim da jeftino često znači upitnu kvalitetu. Podsjećam ga da nam pored starih dobrih krpa ne trebaju papirnati ubrusi za svaku sitnicu. I polako, ali sigurno – ja postajem njegov “influencer”.
Najponosnija sam na pečenje domaćeg kruha. Nakon prvotnog oklijevanja, tata je preuzeo kuhaču u ruke. Danas s ponosom priznaje da je domaći kruh (koji je, naravno, bolji od mog!) zapravo “prelagan” za napraviti.
Održivost nije trend koji smo izmislili – to je način života naših starih. Njihova sposobnost da od ničega naprave nešto, da poprave umjesto da bace i da žive u skladu s prirodom, lekcija je koju ne smijemo zaboraviti.
Hvala očevima na svim “trikovima”, na strpljenju i na podsjetniku da su najbolje stvari u životu – poput prve ubrane šparoge ili mirisa domaćeg kruha – zapravo besplatne.
Ostale kolumne pročitajte ovdje!
