Za Ajme piše: Ivana Međugorac Imamović
Djeca kroz boravak u prirodi razvijaju kondiciju, uče o biljkama i životinjama, ali i grade samopouzdanje kad svladaju nove izazove. S planinarenjem ili šumskim šetnjama može se početi od jako malih nogu, a intenzitet staze uvijek će ovisiti o osobnosti malog planinara. Mi s našim klincem tumaramo šumama i stazama od kako je prohodao. Bude li kriza od „nosi me“ do „umoran sam moram sjesti“? Je. Uzmeš ih kao dio iskustva i uračunaš u dan. Ipak, važno je odabrati staze prilagođene dječjoj dobi i mogućnostima.
Donosim tri prijedloga iz različitih dijelova Hrvatske koje smo isprobali s klincem i frendovima – svaka od njih ima svoje prednosti, ali i sitne izazove na koje je dobro računati. Nalazimo se u periodu kad se šumamam vraćaju boje a broj toplijih dana rapidno raste, evo prijedloga gdje za vikend. Sve ove staze su na sat i pol od Zagreba, a nekima od vas su i bliže.
Dječja planinarska staza Bilogora – učionica u šumi i lov na planinarske pečate
Staza nosi naziv “dječja” i to se odmah vidi – edukativne table, zadaci i šumski kutci u kojima djeca uče o biljkama i životinjama. Na stazi smo sa sobom imali klinca od 5 te klinca od 3 godine. Obojica su je uspješno dovršili, uz povremeno nošenje malca od tri. Na ovoj stazi je sjajno to što su dečki pratili putokaze i skupljali pečate na punktovima u šumi. U planinarsku knjižicu koju smo kupili u planinarskom domu Kamenitovac, odakle smo i krenuli na ovu kružnu stazu unosili su pečate iz kućica koje su ih čekale na raznim lokacijama na stazi. Knjižica je koštala 4 eura, i ostala je kao sjajna uspomena s poučnim lekcijama sa staze. Ako na mjestima s pečatima ne pronađete niti jedan, nema mjesta panici – sve ih možete skupiti u domu nakon povratka.
Moram ipak priznati da nas je ova staza umorila više nego što smo očekivali. Naime, iako se zove “dječja”, ima nekoliko dijelova s nešto zahtjevnijim usponom ali ništa prestrašeno.
- Lokacija: Bilogora, blizu Bjelovara
- Duljina i trajanje: oko 3.5 km, 1,5 -2 sata hoda
- Za koga: najmlađi, predškolarci.
Kako do staze? Slijedi GPS karte s upisanim polazištem: planinarski dom Kamenitovac. Inače, to je jedan od najnižih planinarskih domova. Nalazi se na nešto više od 200 metara nadmorske visine, cesta do njega je odlična. Divno je uređen, ima odličan pogled i jednu kratku poučnu stazu odmah uz dom. Klopa gore je preukusna i cijene su pristupačne, nagradili smo se poštenim porcijama na kraju staze. Iz doma krećete na planinarsku dječju stazu koja je kružna, te se vraćate ponovno do njega.
Natrural Žumberak izletište – Staza kneževa, povijesna šetnja kroz Budinjak
Iako je dulja od bilogorske staze i nema oznake za djecu, staza nam se činila korektnom. Put vodi kroz šumu i livade, a uz to prolazi i kroz arheološko nalazište Budinjak. Na ovu stazu nas se uputilo 4 odraslih i jedan petogodišnjak. Na kraju bih rekla da je ova staza lakša od bilogorske. Dosta je ravna, putokazi nisu baš najjasniji, ali snašli smo se. Tako da i mlađi bez problema odrade ovu rutu jer je podloga stabilna i nema previše skliskih dijelova.
Putem smo sreli valjda sve domaće životinje, krave, konje, ovce… Također, staza je kružna i kreće od izletišta i restorana Budinjak. I tamo nam se klopa jako svidjela, porcije su ogromne iako nešto skuplje nego u klasičnim planinarskim domovima, ali oni ni nisu planinarski dom. Plus, rekla bih da je i doprema nešto izazovnija. Da biste se popeli do Budinjaka budite spremni na nekih pola sata vijugave cestice, koja je korektna ali na određenim dijelovima dosta uska. Tako da, oprezno do gore – isplati se. Što se tiče samog parka Žumberak, ukoliko vam se ne da penjati skroz do Budinjaka – postoje izletišta i dosta niže, tako da nećete puno pogriješiti ni ako stanete ranije.
- Lokacija: Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, Budinjak – dovoljno je upisati u GPS Natrural Žumberak izletište. Na odredištu ima dovoljno parkirnih mjesta.
- Duljina i trajanje staze: 4,2 km, oko 2 sata laganog hoda, staza je kružna
- Za koga: Rekla bih za sve koji vole hodati, i veliki i mali
Savjet: isplanirajte usput piknik na prostranoj livadi – djeca mogu slobodno trčati dok roditelji uživaju u kavi iz termosice.
Kanjon Kamačnik – bajka od šume i rijeke
Staza Kanjona Kamačnik je staza koja oduzima dah. Hodate uz rijeku kroz šumu, prelazite drvene mostiće i slušate šum vode. Kako smo išli u jesen, staza je bila prekrivena lišćem i izgledala je čarobno – ali i pomalo sklisko. Tu smo shvatili da ne bismo preporučili ovu stazu djeci mlađoj od četiri godine jer ima dosta uskih, neosiguranih dijelova – to mi je zapravo bilo najveće iznenađenje.
Unatoč tome, naš klinac je to korektno odradio. Svejedno mi je srce je par puta preskočilo kad bi se previše približio rubu. Možda je u proljeće bez toliko lišća nešto sigurnije. U svakom slučaju – ako vam dijete nije u nosiljci, onda bar pričekajte neku 4. godinu da prođete ovom stazom. Iako, viđali smo na stazi djecu raznih uzrasta – uvijek kažem, žilave djece ima i svaki roditelj otprilike može pretpostaviti je li to za njegove klince ili ne.
Staza je zaista prekrasna i završava na izvoru rijeke Kamačnik. Fun fact: Izvor Kamačnik spada u 5 najdubljih izvora u Hrvatskoj, zasada je istraženo do dubine 118 metara.
- Lokacija: Vrbovsko – Vrbovsko, Gorski kotar
- Duljina i trajanje: oko 6 km (povratno, 3 km do izvora te se istim putem vraćate natrag), 2–3 sata
- Za koga: djeca starija od 4–5 godina, školarci
- Kako do staze? U GPS upiši restoran Kamačnik, jer iza njega počinje staza. Restoran ima ogroman parking, iako vikendom zna biti gužva. Iza restorana je i dječje igralište pa klincima ni tamo neće biti dosadno ni nakon pješačenja.
Na ovu stazu odite sa starijom djecom. Naša Jelena je pisala što još možete vidjeti u Gorskom kotaru: OVDJE.
Koju stazu izabrati?
Sve! Svaka od opisanih staza ima svoj karakter:
- Bilogora je zamišljena za djecu, ali zna biti napornija nego što očekujete.
- Žumberak nudi laganu šetnju kroz povijest i idealan je za obiteljski piknik.
- Kamačnik je bajkovit, ali zahtjevniji – pravi izbor za stariju djecu koja vole izazove.
Pješačenje s djecom gledam kao jačanje karaktera – obje strane. Smijeh i negodovanje (još koliko moramo hodati? Jesmo li već stigli? Kad ćemo jesti? Bole me noge…), ali upravo te male zgode čine izlet posebnim. Najbolji dio je ipak večer nakon izleta, nitko nema problema s odlaskom u krevet.
