IVF kao odgovor na sekundarnu neplodnost

U Hrvatskoj je svaka šesta osoba reproduktivne dobi suočena s neplodnošću. Posljednja tri desetljeća obilježena su niskom stopom nataliteta, čime se ističe nužnost suočavanja s izazovima vezanim uz neplodnost. Ni jedan par ne očekuje biti taj “šesti” u nizu, no svaki se par boji da bi to mogao postati. Ovaj zdravstveni fenomen ima i svoje ime: sekundarna neplodnost.
Što je sekundarna neplodnost?
Dok se često fokusiramo na primarnu neplodnost, nije rijedak slučaj da parovi doživljavaju teškoće u začeću drugog djeteta, iako su prvo dijete dobili bez problema. Sekundarna neplodnost je stanje u kojem par koji je već imao barem jedno dijete nije u mogućnosti začeti drugo dijete, unatoč učestalim pokušajima tijekom duljeg razdoblja.
Oko 11% parova susreće se s ovim izazovom, često odgađajući traženje pomoći zbog pretpostavke da se “njima to ne može dogoditi”. No, odgađanje može rezultirati nižom stopom uspjeha.
Faktori rizika koji mogu utjecati na sekundarnu neplodnost su raznoliki. Godine igraju značajnu ulogu, posebno ako je prvo dijete rođeno u mlađoj dobi ili ako su parovi odgodili trudnoću nakon prvog djeteta. Plodnost žene smanjuje se nakon 35. godine, ali utječu i brojni drugi faktori kao što su navike, težina, prehrana, zdravstveno stanje i stres. Naravno, i kod muškarca kvaliteta i količina sperme znatno opada nakon 35. godine.
Sekundarna neplodnost može biti uzrokovana istim problemima kao i primarna neplodnost, uključujući poteškoće s ovulacijom, začepljenje jajovoda, endometriozu, miome i hormonalne disbalanse.

Što je to IVF postupak i kako izgleda?
In vitro fertilizacija (IVF) predstavlja sofisticiranu metodu potpomognute oplodnje koja se primjenjuje u slučajevima neplodnosti kod parova. Ovaj postupak omogućava laboratorijsku oplodnju ženinih jajnih stanica partnerovim spermijima, stvaranje embriona te njihov povratak u maternicu žene putem embriotransfera.
Ova metoda primjenjuje se u raznim i različitim situacijama kao što su: slabija kvaliteta sjemena, neprohodni jajovodi, teška endometrioza, prijevremeno iscrpljenje jajnika ili jednostavno neobjašnjena neplodnost.
IVF se većinom izvodi uz stimulativni postupak koji uključuje primjenu lijekova za poticanje ovulacije kako bi se dobilo više jajnih stanica za oplodnju. Različiti protokoli stimulacije omogućavaju prilagodbu postupka individualnim potrebama pacijentice.


Aspiracija (punkcija) folikula je ključni dio postupka i kod aspiracije se dobivaju jajne stanice nastale stimulacijom ovulacije kod pacijentice. U vrijeme aspiracije jajne stanice, partner daje svježi uzorak sperme. Radi se o sjemenu koje nakon obrade sadržava dovoljan broj pokretnih spermija koji spontano mogu oploditi jajnu stanicu. Oko svake jajne stanice ukapa se nekoliko stotina tisuća spermija te se ostave da je spontano oplode.
U optimalnim uvjetima fertilizacija se može potvrditi sutradan, odnosno nakon otprilike 16 do 20 sati od spajanja.
Cijeli proces, dakle, oponaša prirodni tijek oplodnje jer i kod prirodnog začeća neoplođene jajne stanice koje se ne dijele ili zameci koji nakon nekoliko dana naprosto prestanu s diobom – propadaju.
Nakon 2 do 5 dana od aspiracije, na red dolazi i embriotransfer, gdje se povratkom embriona u maternicu postavlja temelj za buduću trudnoću, čime i završava IVF postupak.
Nakon embriotransfera, žena koristi progesteronsku terapiju, zahvaljujući kojoj se stvaraju optimalni uvjeti za implantaciju embrija. Test na trudnoću obavlja se nekoliko dana nakon embriotransfera, nakon toga prati se beta. Ako se beta pravilno udvostručuje – to znači da je trudnoća potvrđena.
Sve ovo zvuči istovremeno i jednostavno ali i komplicirano. Postupak je znatno teži za ženu nego za muškarca. Žena je ta koja mora uzimati lijekove i primati terapiju. Većinom žene same sebi daju terapiju – „bockaju se“.

Fizički sve to i nije toliko teško i neugodno, koliko je psihički jako izazovno. Neki parovi imaju sreće, pa se beta odmah nakon prvog embriotransfera uredno duplira. Neki nemaju istu sreću pa postupak moraju ponavljati. Mogućnost pohrane viška zametaka pruža parovima opciju za sljedeće postupke, bez ponavljanja terapije ili aspiracije.
Prim. dr. sc. Vladimir Šparac, dr. med., odgovorio je na nekoliko pitanja za Ajme portal
1. Kada je vrijeme za pokušaj MPO?
Vrijeme za početak medicinske obrade preporučujem nakon godinu dana redovitih neuspješnih pokušaja začeća. Međutim, važno je napomenuti da nije isto kada je žena mlađa ili starija od cca 37 godina. U slučaju žena starijih od 37 godina, preporučujem započeti s obradom već nakon 6 mjeseci neuspješnih pokušaja. Obrada će pomoći u utvrđivanju uzroka problema te omogućiti planiranje daljnjih koraka, pa tako i samog pokušaja MPO.
2. Koje se pretrage rade prije MPO?
Prije MPO-a, provode se pretrage kod oba partnera. Za muškarca je to prvenstveno spermiogram. Kod žene, pretrage uključuju briseve, ultrazvuk, hormonalne analize te procjenu prohodnosti jajovoda. Osim navedenih osnovnih pretraga, postoji širok spektar dodatnih pretraga koje se preporučuju ako osnovne analize ne pruže potpune informacije ili ako se otkriju određene komplikacije.

3. Koliko se često javlja sekundarna neplodnost kod Vaših pacijenata?
Sekundarna neplodnost javlja se rjeđe u usporedbi s primarnom neplodnošću i obuhvaća otprilike 20% svih neplodnih parova. Razlozi za sekundarnu neplodnost mogu uključivati promjenu partnera, starenje žene ili preboljenu bolest u međuvremenu. Ovaj oblik neplodnosti često proizlazi iz kombinacije faktora kao što su promjene u životnim okolnostima, zdravstveni problemi ili biološki čimbenici.
4. Kakva je uspješnost IVF postupaka?
U kontekstu IVF postupaka, stopa uspješnosti varira prema dobi pacijentica. Primjerice, za žene do 35 godina života, stopa uspješnosti iznosi otprilike 45%, dok se kod žena starijih od 44-45 godina ta stopa smanjuje na svega 3%. Ovo jasno ukazuje na važnost dobi kao faktora u postizanju uspješne trudnoće pomoću IVF postupka.
Uočavamo da se ljudi sve češće odlučuju na trudnoću u kasnijoj životnoj dobi, što može rezultirati izazovima u postizanju trudnoće. U mnogim slučajevima, suočavamo se s izazovom liječenja povezanog s dobi same pacijentice, umjesto s određenim patološkim stanjima u organizmu. To ukazuje na potrebu za svjesnošću o biološkom satu i pravovremenim konzultacijama kako bi se povećala šansa za uspješnim IVF postupkom.
5. Što bi savjetovali parovima koji se bore s neplodnošću?
Važno je da parovi koji prepoznaju da se trudnoća ne događa spontano odmah potraže stručnu medicinsku pomoć. Brza reakcija je ključna jer nam dob žene igra strahovito važnu ulogu u postizanju uspješnih rezultata. Preporučujem parovima da razmotre odluku o trudnoći što ranije, umjesto da istu odgađaju za četvrto desetljeće.


Nakon svega, preporučili bi vam…
Nikada nikoga NE pitajte „Kad će beba?“ – ne znate koji par koju priču nosi na svojim leđima. Isto tako, parove koji imaju samo jedno dijete ne trebate pitati kada će druga beba. Možda ne žele drugu bebu, a možda je ne mogu dobiti. Jednostavno, pregrizite jezik.
Ne osuđujte nečije odabire, svi smo slobodni svoje odluke donositi sami za sebe. Netko će odmah otići na postupak, netko neće nikada.
Ne umanjujte ničiju borbu. Želja za drugim djetetom se često umanjuje, a put do drugog djeteta etiketira kao banalnim i jednostavnim jer su se ti parovi već ostvarili kao roditelji.
Jedite zdravo, krećite se i očistite glavu. Nakon bockanja dobro izmasirajte taj dio na trbuhu, tako se neće pojaviti plavica.
Doći će i taj dan kada ćete ugledati plus na testu, kada će vam svaka jutarnja mučnina izmamiti osmijeh na lice. Ako taj dan ipak ne dođe, i to je isto u redu. Ima još opcija. Sjednite s partnerom i uvijek o svemu razgovarajte otvoreno.
Mnogi nisu nikad ranije čuli za pojam sekundarna neplodnost, dok ga nisu iskusili na vlastitoj koži. Kroz cijeli ovaj proces, najbitnije je shvatiti važnost informiranja. Svjesnost o sekundarnoj neplodnosti važna je kako bi se parovi potaknuli da traže pomoć na vrijeme.

Neke se stvari u životu isplati čekati – ovo je jedna od tih.