Dakle, idemo odmah u glavu. Gledala sam pretpremijeru filma Vr*g nosi Pradu 2, i to još još 29.4. Čim sam izašla iz kina, dok su mi se još dojmovi slagali u glavi brže od nove kolekcije u Runwayu, pustila sam glasovnu svojim curama s portala.
Plan je bio jasan:
- Moram napisati recenziju ODMAH.
- Moramo ga sve skupa pogledati. Što znači da ga ja želim gledati ponovo, i to u kinu.
I onda se dogodio život. Znate ono – kuća, posao, djeca, dječji rođendani, obaveze, pakiranje za put… i evo nas, 2.5. je, a recenzije nema. Dok još nas četiri s portala to pročešljamo, ispravimo, dodamo, oduzmemo i dok onda ja pronađem slike i sve to “dignem”… mislim da će cijeli svijet već pogledati film.
Možda je i bolje tako, jer mi je Maja ionako rekla da napišem recenziju bez spoilera. Iako sam planirala istresti baš sve, Maja je pročešljala tekst i kaže da “nema baš toliko ključnih detalja koji će vam uništiti život”. Dakle, možete slobodno nastaviti čitati… naravno, na vlastitu odgovornost.
Runway vs. Ajme
Okej, možda je malo pretenciozno, ali… gledajući film, nemoguće je ne povući paralelu između fiktivnog magazina Runway i našeg Ajme portala. Obje se ekipe svakodnevno bore s budžetima i onom tužnom činjenicom da ljudi sve manje čitaju. Sadržaj je postao prebrz, predostupan, svi bi sve u tri sekunde TikToka. Ali mi se ne damo.
@asthclby the movie of the year!!! #thedevilwearsprada2 #annehathaway #merylstreep #thedevilwearsprada #viral ♬ som original – asthclby
Tu moram podvući crtu i između Mirande Priestly i moje Jelene, direktorice portala. Karakterom? Nisu baš slične. Jelena je naša dobrica, ona ne baca kapute na ljude, dok je Miranda… pa, Miranda. Ali modne ikone? Tu su negdje. A možda je Jelena zapravo naš Nigel? On je isto dobrica s nepogrešivim stilom. Možda mi zapravo uopće nemamo Mirandu?
A Andy Sachs? E, to sam ja.
Što se tiče Andy… tu sam se pronašla više nego što sam htjela priznati. Ja i dalje tvrdoglavo vjerujem u pisanu riječ. Vjerujem u novinarstvo koje ima smisla, koje nije samo jeftini clickbait. I baš kao Andy, i ja i dalje patim za tim da me netko potapša po ramenu i kaže: “E, Elena, dobro si ovo napisala.” Ta potreba za afirmacijom je prokletstvo nas “piskarala”.
Osim toga, Andy i ja dijelimo tu neku energiju, dozu naivnosti, nespretnost i loše počupane obrve.
Što kaže ostatak svijeta?
Strani kritičari su se već raspisali. Variety piše kako je ovo “rijetki nastavak koji ne kvari uspomenu na original, već ga produbljuje”. Moram se složiti. The Hollywood Reporter vrišti o modnom aspektu, nazivajući kostimografiju “vizualnom gozbom koja zasjenjuje čak i original iz 2006.”. Ljudi, nema tog kompleta kojeg nisam poželjela u ormaru. IndieWire kaže kako je Meryl Streep navodno na setu bila toliko u liku da je cijela ekipa šaptala kad bi ona prolazila.
Šteta što print mediji u filmu umiru, jer neke magazine zaista treba nastaviti tiskati, makar zbog te neke ekskluzivnosti i mirisa papira. Ali to je već pitanje za board meeting Runwaya…
Butter Birkinica i AI štikle
Moram spomenuti i guerrilla marketing. Kampanje koje trenutno izlaze van su iznimno kul i pametne. Dior je praktički preuzeo garderobu Emily Blunt, a Samsung nas pokušava uvjeriti da nam treba AI da bismo prepoznali nečije cipele na ulici.
I moram spomenuti apsolutni hit – crvenu torbu-kantu za kokice. Internet ju je već prozvao “Butter Birkin” ili “Miranda Special”. Izgleda kao ozbiljna high-fashion torba, a zapravo u njoj nosiš kokice.
@kyndallames The Devil Wears Prada 2 popcorn bucket secured!!!! 👜 @AMC Theatres @The Devil Wears Prada 2 #devilwearsprada #thedevilwearsprada2 #thedevilwearsprada #popcornbucket #butterbirkin ♬ original sound – Kyndall Ames
Miranda Priestly: žena koja ne stari!
Što se tiče glume – Meryl Streep je IKONA. Točka. Kraj rasprave. Emily Blunt i Anne Hathaway briljiraju, ali realno… teško je istaknuti se pored Meryl.
U ovom nastavku Miranda više nije onakva “šefica iz pakla”. Zapošljava Gen Z i mora sama sebi objesiti kaput na vješalicu (zbog pritužbi iz HR-a!), ali ona je i dalje institucija. Njezin tihi šapat i dalje reže dublje od bilo čijeg vrištanja, a onaj njezin legendarni “That’s all” u ovom filmu dobiva jednu potpuno novu, emotivnu težinu.
Stvarno se nadam da ću uspjeti (o očito hoću, bravo ja!) “dignuti” ovaj tekst jer već sutra putujemo u Oslo. Isto se tako nadam da će moja “Miranda” (Jelena) pripremiti listu odjevnih predmeta koje Ana i ja moramo ponijeti. Jer bez njezinih uputa, izgledat ćemo gore nego Andy u onoj prvoj sceni prije 20 godina.
That’s all.