Oh građevino, zašto si građevina?
Kada je najbolje vrijeme za renoviranje stana? Nikada. Ako baš (ali baš baš) ne morate, nemojte renovirati stan. I definitivno, nemojte biti kao ja. Nemojte se odlučiti krenuti u potpunu adaptaciju odmah nakon plusića na testu. Postoji velika šansa da se nećete useliti na vrijeme, da ćete plakati svima (isprike Snježo!) na telefonu i susreti se s 1000 problema u samoj završnici renovacije.
No, da krenemo redom…
Gora polovica i ja kupili smo stan prije cca 7 godina, u Splitu, na lokaciji koja se tada činila ne tako frekventnom i gdje smo uvijek brzo i lako pronalazili parking za dva auta. To sada više nije slučaj, s godinama postali smo kao Manhattan. Cijena kvadrata, tada, u usporedbi s današnjom, bila je odlična. Stan uredan i čist, renoviran par godina ranije, sasvim pristojan. Za razliku od svih ostalih pregledanih stanova, ovdje smo se praktički mogli odmah useliti, što smo i napravili. Nije baš sve bilo po našem guštu, ali tješili smo se da će i to kad-tad doći na red. Primjerice, u stanu je bilo premalo utičnica, podovi nam se nisu sviđali, zidova je bilo previše, a vrata su bila ona stara, sa staklenim visokim otvorom, originalna iz 1972.
Prije 5 godina rodila se naša kćer. Ona je od stana napravila cirkus, a mi joj nismo ništa previše branili. Imala je toliku slobodu da smo joj dozvolili da rukicama crta po zidu ježiće i lišće. Drugorođeni neće imati tu sreću.
U stan nismo previše ulagali, a onda je na red došla i druga trudnoća (koju privodim kraju, za razliku od renovacije) – idealan trenutak za iščupati podove i zidove i sve što se iščupati da.
Mislili smo da smo spremni. Oh, kako smo se samo prevarili!
Godinu dana prije same renovacije (i trudnoće) krenuli su planovi. Angažirala sam inženjerku građevine Anu Kuduz Kotromanović (Interior solutions by Ana) koja je kao primarni zadatak imala pripremiti detaljan i jasan projekt za građevinske radove. Uređenje interijera, koliko god bilo zabavno i zanimljivo, bilo nam je sporedno. Iako, pripremila je naša Ana nama i detaljne nacrte svih prostorija, kao i namještaja po mjeri, 3D vizualizaciju i knjigu standarda.
Nama je prvenstveno trebao plan rušenja, plan zidanja, dispozicija utičnica i prekidača, dispozicija rasvjete, plan vode i kanalizacije, plan polaganja podnog grijanja, plan polaganja keramike, podnih i zidnih obloga. Trebali smo vrhunske prozore, trebali smo dobru hidro i termo izolaciju. Da budemo u potpunosti detaljni, stan je trebalo ogoliti, i odraditi sve grube i fine građevinske radove tako da ga idućih 30 godina nitko ne mora dirati. Namještaj se može promijeniti, ali što ćete napraviti ako vam iza skupog ormara po mjeri vlaži?
Pozvat ćete moje kolege inženjere (DRACO) kojima su problemi s vodom i vlagom u malom prstu. Iako, činjenica je da je takve situacije uvijek bolje predvidjeti na vrijeme i pravovremeno sanirati. “Voda uvijek nađe put!” rekao bi vam moj Oleg.
Uglavnom, Ana je nama pripremila svu dokumentaciju i mi smo bili spremni. Ili skoro. Morali smo se odlučiti hoćemo li samostalno voditi radove u stanu i angažirati majstore ili ćemo pronaći tvrtku koja će to sve odraditi umjesto nas. Odabrali smo sistem ključ u ruke, tvrtku 4 Zida, Krešimira Đikića, koja je s radovima započela krajem rujna. Da smo samostalno tražili majstore, vrlo vjerojatno ne bi priveli kraju renovaciju do iduće godine. A možda ni tada.
Za namještaj smo imali svoje prioritete. Važni su nam bili kuhinja, ormar po mjeri u hodniku i TV komoda koja se nadovezuje na kuhinju i sada otvoreni dnevni boravak. Taj dio prepustili smo tvrtki Šimundža & Company.
Ostatak stana opremili smo Ikeom, ako može ibrahimović, zašto ne bi mogli mi? Svakako, kroz par godina naša će djevojčica krenuti u školu pa će Šimundža & Company imati pune ruke posla u njenoj sobi, a ja ću iskoristiti trenutak da proguram još koju „sitnicu“, kao primjerice veliki ugradbeni ormar u bračnoj sobi.
Kako su protekli radovi?
Prvo što smo morali napraviti bilo je ogoliti stan od stvari i namještaja. Što smo mogli, prodali smo. Stvari koje smo planirali zadržati, skladištili smo. Pospremili smo ostatak u kutije, vakumske vrećice, kofere i preselili smo se u drugi stan, u drugi grad. Svakog dana, putovali smo (zapravo i dalje putujemo) na posao više od pola sata. Možda nekima to ne zcuči puno, ali mi smo prije 7 godina tražili stan u Splitu upravo zato da ne putujemo svakog dana…
Kada smo oslobodili stan, na mjesto zločina ušetao je Krešo sa svojim ljudima. Prvo je na redu bilo rušenje, a onda zidanje. Ja sam osobno bila zadovoljna dinamikom radova sve negdje do pred kraj, iliti pred Božić, kada su radovi trebali završiti. U tom zadnjem periodu nema što se nije iskompliciralo (iako su to sve sitnice i detalji), a praznici su nam bili pred nosom i ljudi su odlazili na kolektivni godišnji. Dogodile su se i gripe, korone i hripavci pa se manjak radne snage momentalno osjetio, a kraj radova prebacio se na prva dva tjedna u siječnju. Evo, već je veljača, još se nismo uselili. Realno gledano, to sve nije ništa strašno ni dramatično, ali s obzirom da beba stiže jako brzo, cijela situacija postala je stresna.
Što je važno kada angažirate tvrtku ključ u ruke?
Povjerenje, uzajamno poštovanje i razumijevanje. I ako ste računali da ćete kao ja, s radovima krenuti 25.9. i završiti 25.12., velika je šansa da će se to ipak odužiti za koji tjedan, ili koji mjesec… Kada ste u drugom stanju doduše svaki vam je dan bitan, ali što je tu je, na neke stvari ne možete utjecati.
Što nam je još ostalo?
Nakon završne montaže namještaja po mjeri, stan se mora ponovo okrečiti i detaljno očistiti, a nakon čišćenja, možemo vraćati stvari u stan i slagati ormare.
Možda ne bi bilo loše pripremiti i torbu za rodilište. Hoću li se prije useliti ili ću se prije poroditi – saznat ćemo uskoro. Mislim da ću se ipak useliti na vrijeme. Držite mi palčeve!
