Mama protiv divljine
Za Ajme portal piše: Matija Jurić Kapetanović
U svojim emisijama o preživljavanju u divljini, Bear Grylls na raspolaganju ima malo ili nimalo hrane i tekućine. Ima i malo ili nimalo vremena za pripremu i konzumaciju obroka. A cijelo mu vrijeme prijete razne zvijeri, ekstremni vremenski uvjeti i još mali milijun problema. Potrebna mu je poprilična količina psihičke i fizičke snage kako bi to sve uspješno svladao i došao do svog cilja.
Mnogo puta sam ga gledala tako sirotog kako se mora boriti s toliko raznih prepreka i stalno mijenjati predviđeni plan. Na kraju bi jedva nekako uspio preživjeti. Nekako.
Dragi Bearže Gryllže, kao majka dvoje male botun djece mogu ti reći samo jedno: razumijem te.
Kad se pritisne botun
Ako imaš dijete koje je prošlo ili upravo prolazi kroz tzv. botun-fazu, vjerojatno već znaš o čemu govorim. Sve može biti divno i krasno, dijete se igra, pjeva, pleše, ti pripremaš fini ručak. A onda se odjednom pritisne botun. Dijalog i suradnja postaju stvar prošlosti, sve je pogrešno i sve je neophodno u isto vrijeme. Idila je nestala i potrebno je promijeniti plan.
To ti je kao da Bear mirno hoda divljinom, divi se prirodnim ljepotama i razmišlja kako će si lijepo uloviti ribu za večeru i ispeći je na vatrici, a onda se nebo odjednom otvori i počne pljuštati. U sekundi mora smisliti gdje će se skloniti, kako će sačuvati ono što ima i kako će nastaviti dalje. E pa, u mojoj kuhinji nebo se zna otvoriti bez ijedne kapi kiše.
Leteće lopte i autići s plaštem nevidljivosti
Ono što su Bearu klisure i korijenje preko kojih se penje, u našem domu su leteće lopte svih veličina i autići koji su se uvukli u svaki kutak stana. Kunem se da su se neki autići ogrnuli plaštem nevidljivosti jer je to jedino objašnjenje za situaciju u kojoj je pod jedne sekunde potpuno prohodan, a već sljedeće zamalo prokliznem poput jadnih Harryja i Marva iz filma Sam u kući.
A koliko sam samo puta poslala robotski usisavač, našu premilu Sanju, na radni zadatak, da bih je ubrzo čula kako zapomaže jer je naišla na neku pošast. Strašno. I ajde ti usred svega toga pokušaj pripremiti ručak!



Campanelle pod paljbom
Bearov tipičan ručak uključuje hrskave skakavce, a u jednoj epizodi mog preživljavanja u kužini glavnu ulogu imala je prekrasna i hrskava domaća blitva, ona s velikim listovima koji mogu poslužiti i kao lepeza.
Lete lopte, zuje autići, napa buči, iza mene skrika i buka, a paralelno moram paziti na svaki korak dok odvajam onaj široki bijeli dio blitve od zelenog jer je Otac rekao da moram tako.
Kuhaj blitvu i tjesteninu, sačuvaj vodu od kuhanja tjestenine, napravi umak od blitve, dodaj sir, ubaci tjesteninu. Miješaj, provjeri je li dovoljno slano, ubaci i malo maslinova ulja za dodatnu slast. Gotovo! Bearže, uspjeli smo!

Kako bi trebao izgledati „normalan“ ručak?
Život s dvoje male djece znači da nikada ne znaš kada će se pritisnuti neki botun, koliko će trajati opsadno stanje niti što će na kraju biti. Ne jednom mi se dogodilo da sam morala sve napustiti i ići tješiti, uspavati i uspjela bih nešto pojesti tek kad bi drama utihnula i kad bi se sve već potpuno ohladilo, pritom pazeći da SLUČAJNO nešto ne zašuška i botun se opet ne stisne.
Ručak s malom djecom ne mora izgledati kao na društvenim mrežama
Na društvenim mrežama često i prečesto gledamo besprijekorne kuhinje, savršeno posložene tanjure i obroke od nekoliko sljedova. No, uz malu djecu, stvarni život rijetko kad izgleda tako. A i ne mora.
Što ako ti kažem da je kaotična priprema ručka nešto sasvim normalno i uobičajeno u nekim fazama života? Što ako ti kažem da, umjesto da pokušaš spriječiti takve epizode divljine u kuhinji, jednostavno naučiš ići kroz njih kao Bear?
Postavi ljestvicu sama
Umjesto da ti visinu ljestvice postavljaju nerealni prizori s društvenih mreža, postavi je ti! Umjesto da trošiš vrijeme i novac na nove aparate, kuharice i recepte koji ti obećavaju spas, pomozi samoj sebi koristeći ono što već znaš i imaš.
I ti i ja već znamo koje namirnice voli cijela obitelj, koja jela znamo pripremiti gotovo zatvorenih očiju i što možemo brzo iskombinirati čak i kada nam je pažnja raspršena na sto strana. Nema ništa loše u redovitom oslanjanju na nekoliko jednostavnih, hranjivih jela koja odgovaraju baš tvojoj obitelji i u tome da ih naučiš kombinirati s obzirom na to što imaš pri ruci kad ti se otvori nebo iznad kužine.
Ako je Bear nekako uspio preživjeti sve svoje epizode, valjda možemo i mi naše. Ja svoju novu ekspediciju željno iščekujem, a ti?
Ostale kolumne pročitajte ovdje!
Podijeli članak


