Evo ga. Još jedno ljeto, još jedna sezona, a problemi na našoj obali, pazi sad ovo šokantno otkriće, uvijek isti. Kalendar kaže lipanj, sunce je upeklo kao u paklu, a splitska Riva ponovno se preko noći transformirala u modnu pista za prozirne lanene košulje i izgorene britanske torze. Kroz Dioklecijanovu palaču se više ne hoda, nego se doslovno pluta u masi tijela koja mirišu na jeftinu kremu za sunčanje i skupe koktele. O Žnjanu bolje da ni ne pričamo.
Sezona tek počinje, a domaćem svitu je već pun kufer svega.
Splićani će reći da imaju ustavno pravo i povijesnu dužnost – žugat. To im je jednostavno zapisano u genetskom kodu. Ove godine materijala za kukanje ima više nego ikad prije. Doduše, ruku na srce, u gradu postoji jedna jasna podjela: uglavnom najviše i najglasnije žugaju oni koji nemaju apartmane i ne zarađuju ni eura od turizma, pa im ostaje samo čisti “užitak” gužvanja po gradu. Oni drugi, koji broje noćenja, malo manje žugaju.
Ljetni kaos i modna policija na aparatima
Modna policija u centru grada već je danima na aparatima. Svi razumiju da je vani plus 35 stupnjeva. Ipak, nikome nije jasna ekipa koja baulja po Marmontovoj ulici u kupaćim gaćama. Hodaju s onim prepoznatljivim crvenim leđima boje kuhanog jastoga.
Hodanje u kupaćim kostimima po povijesnoj jezgri strogo je zabranjeno. Komunalni redari stalno šetaju po Rivi i pišu masne kazne za ovaj modni izričaj. Unatoč tome, strancima kao da nitko nije javio pravila igre. Dok im se sladoled cijedi po tisućljetnoj povijesnoj baštini, prolaznici se opravdano pitaju jedno. Ima li itko doma mater da im kaže da se pristojno obuku prije izlaska među ljude?
Ništa bolja situacija nije ni u prometu, gdje traje prava taksi renesansa. Od Trajektne luke do aerodroma u Resniku cifre su postale toliko sulude da bi za te novce u avionu čovjek trebao sjediti direktno u krilu pilotu. Legendarna APP metoda, odnosno pravilo “Ako prođe, prođe”, preko noći je postala službena ekonomska strategija grada.
A onda je tu i vječni ritual ispijanja kave s pogledom na minus na računu. Čim čovjek sjedne na Rivu i naruči obični espresso, konobar ga često pogleda kao da mu je opsovao širu familiju jer usput nije naručio barem tri jaja na oko i bar dva soka od naranče.
Tada obično kreću glasne rasprave po lokalnim štekatima. Viče se kako smo prodali dušu, kako je uništen autentični Mediteran kakav je nekad bio i kako se nekad u kaletama pjevala klapa, dok se danas piša po fontanama i povraća po Varošu. Splićani u naletu bijesa redovito prijete iseljavanjem na Svilaju ili u Zagoru. Gledaju te strance i mrze ih očima jer im više nije ostalo mjesta za parkiranje, nemaju gdje prošetati, a u kvartovskoj samoposluzi moraju čekati red iza sedam pijanih Australaca koji kupuju pivo.
Veliki preokret u deset navečer
I tako se žuga, pjeni, proklinje masovni turizam, Ultra, kruzeri i onaj dan kad je netko na TripAdvisoru prvi put napisao da je Split “cool destinacija”.
A onda odjednom, na mobitelu stiže poruka od Johna iz Londona koji javlja da su sletjeli i da se upravo nalaze ispred apartmana.
U tom jednom jedinom trenutku, fetivi, splitski, anti-turistički mentalni sklop radi nagli zaokret od 180 stupnjeva i pretvara se u najboljeg domaćina na svijetu. Skače se s kauča i trči prema obližnjoj drvarnici koja je u oglasu mudro brendirana kao “Luxury Heritage Studio Apartment s pogledom na autentični splitski zid”. Cijena je, naravno, sitnica – 200 eura po noćenju.
Slijedi široki osmijeh i toplo rukovanje na ulazu. Izgovaraju se rečenice dobrodošlice na tečnom engleskom, hvali se lokalna povijest i novi Žnjan (koji je do jučer u očima fetiva bio s*anje jer čekamo stabla da narastu), moli se Boga da gosti ostave pet zvjezdica na Bookingu i da slučajno ne spomenu u recenziji da klima uređaj malo tandrče dok radi.
Šizofrena dalmatinska svakodnevica
Jer, budimo potpuno realni, to je taj naš savršeni, šizofreni dalmatinski suživot s turizmom. Lokalni ljudi turiste iskreno mrze dok hodaju gradom, ali ih instantno obožavaju čim sjedne prva uplata na račun. Preko dana se kunu u tradiciju, povijest i staru slavu, a onda navečer vlastitu baku presele u garažu na tri mjeseca kako bi oslobodili dragocjene kvadrate za mlade britanske partijanere.
Do idućeg žuganja – živili!
P.S. Ali ako ste turist u Splitu obavezno bacite oko na naše plaže.
