Gospođa Pauza: Zašto mi odjednom svi idu na živce i kako perimenopauza skraćuje fitilj?

Za Ajme portal piše: Nevena Alduk Knezović, mag. pharm.

Postoji trenutak u životu žene kada shvati da joj ljudi oko nje rade potpuno iste stvari koje su radili posljednjih dvadeset godina. Samo što su ih, iz nekog neobjašnjivog razloga, odjednom počeli raditi nepodnošljivo glasno. Netko žvače, netko ostavi šalicu pokraj perilice umjesto u perilici, netko vas pita gdje mu je nešto što se nalazi točno ispred njega.

A vi stojite, gledate i u sebi ponavljate: „Ja sam odrasla, emocionalno stabilna žena. Neću napraviti scenu zbog čarapa na podu.“ I ne napravite — ali razmišljate o tome.

Ako vam je posljednjih godina fitilj postao malo kraći, ako vas stvari koje ste prije bez problema ignorirale sada izbace iz takta ili ako se ponekad same sebi činite nekako… drugačije, niste jedine. Nije riječ samo o tome da ste postale manje tolerantne. Hormoni imaju puno bolju vezu s našim mozgom nego što smo svojedobno imale s internetom preko modema.

„Nisam tužna. Samo više nemam živaca.“

Kad govorimo o perimenopauzi, još uvijek najčešće govorimo o menstruaciji i valunzima, ali kod nekih žena prvi simptomi uopće nisu fizički.

Često se pojave:

• Razdražljivost i promjene raspoloženja
• Unutarnji nemir i pojačana emocionalna osjetljivost
• Tjeskoba i osjećaj preopterećenosti
• Slabija tolerancija na stres

I upravo ti simptomi mogu biti posebno zbunjujući. Ako se probudite okupani znojem, relativno brzo shvatite da se nešto događa s tijelom. Ali kad vas odjednom rasplače reklama za pseću hranu, a petnaest minuta kasnije biste najradije izbacile cijelu obitelj iz kuće jer nitko nije promijenio rolu toaletnog papira, puno je lakše zaključiti: „Što nije u redu sa mnom?“

Estrogen nije samo „ženski hormon“

Tu počinje stručni dio priče. Estrogen obično povezujemo s jajnicima, menstruacijskim ciklusom i reprodukcijom, ali receptori za estrogen nalaze se i u mozgu. Estrogen je povezan sa sustavima neurotransmitera koji sudjeluju u regulaciji raspoloženja, motivacije, pažnje i emocionalnih reakcija, među kojima su serotonin i dopamin.

Tijekom perimenopauze razina estrogena ne pada jednostavno i uredno — ona oscilira. I upravo te hormonalne oscilacije kod nekih žena mogu biti povezane s promjenama raspoloženja.

Tu je i progesteron. U perimenopauzi ovulacije mogu postati rjeđe i nepravilnije, pa se mijenja i izloženost progesteronu i njegovim metabolitima koji djeluju na živčani sustav.

Drugim riječima: nije neobično da žena osjeti da njezin emocionalni sustav više ne reagira potpuno jednako kao prije. To nije karakterna mana, ali nije ni opravdanje da gađamo ukućane tanjurima. Biologija može objasniti kraći fitilj, ali što ćemo s tim fitiljem napraviti — ipak ostaje na nama.

A onda na hormone dodamo – život

Ovdje stvari postaju još zanimljivije. Žena između 40. i 50. godine rijetko sjedi na terasi, odmorna, bez obaveza i mirno promatra svoje hormonalne oscilacije.

Češće radi, brine o djeci, ponekad već i o roditeljima, vodi kućanstvo, pokušava održati partnerski odnos, organizira preglede, rođendane, treninge, račune i sve ono što se nekim čudom samo od sebe pojavi na njezinu mentalnom popisu. I usput pokušava spavati.

A upravo smo u jednoj od prethodnih kolumni pričale o tome koliko san tijekom perimenopauze može postati osjetljiv.

Sad spojimo:
hormonalne oscilacije + loš san + stres + mentalno opterećenje.

I onda se čudimo što nam smeta čovjek koji već sedam minuta lupa žličicom po šalici. Možda žličica ipak nije pravi problem.

San i raspoloženje su puno bolji prijatelji nego što mislimo

Jedna loša noć može nas učiniti razdražljivima. Nekoliko mjeseci isprekidanog sna sasvim je druga priča. Ukoliko se redovito budite noću, imate noćna znojenja ili jednostavno spavate pliće nego prije, sljedeći dan možete imati manje emocionalnog kapaciteta za svakodnevni stres.

Zato ponekad pokušavamo „popraviti raspoloženje“, a zapravo prvo trebamo pogledati san. To je ono što mi je važno kod ženskog zdravlja: ne promatrati svaki simptom zasebno.

Koža, kosa, san, raspoloženje, energija, ciklus, tjelesna težina – sve su to dijelovi iste osobe. Tijelo nema ladice, mi smo ih izmislili radi lakšeg objašnjavanja.

Je li onda baš sve perimenopauza?

Ne. I ovo želim posebno naglasiti.

Jednako kao što ne želim da žena godinama misli da je „problem u njezinoj glavi“, ne želim ni da svaki simptom nakon 40. automatski proglasimo hormonskim.

Promjene raspoloženja i tjeskoba mogu imati mnogo uzroka:

• Kronični stres i nedostatak sna
• Određene bolesti i lijekovi
• Problemi sa štitnjačom
• Manjak određenih nutrijenata
• Teške životne okolnosti
• Depresivni ili anksiozni poremećaji

Zato je kontekst iznimno važan. Ako ste cijeli život bile relativno emocionalno stabilne, a uz promjene ciklusa, sna ili valunge primjećujete i novu razdražljivost ili tjeskobu, hormonalna tranzicija svakako zaslužuje biti dio razgovora — ali ne mora biti jedino objašnjenje.

„Dobro, što onda mogu napraviti?“

Prvo – pratite što se događa. Ne opsesivno; ne trebamo Excel tablicu pod nazivom „Zašto sam danas vikala na sve ukućane“, ali nekoliko tjedana bilježenja može biti vrlo korisno.

Zapišite:

• Kakav je bio san?
• Gdje ste u ciklusu?
• Jesu li prisutni valunzi ili noćno znojenje?
• Kakva vam je energija?
• Kada se pojavljuju promjene raspoloženja?
• Koliko ste pod stresom?

Ponekad se tek kad sve stavimo na papir pojavi jasna slika i obrazac.

Kretanje nije kazna za ono što smo pojele

Tjelesna aktivnost jedan je od najjednostavnijih načina na koji možemo podržati i fizičko i mentalno zdravlje. I ne govorim nužno o dva sata u teretani.

Isprobajte bilo što što ćete stvarno redovito raditi:

• Hodanje
• Trening snage
• Pilates
• Plivanje
• Vožnja bicikla

Kretanje može pozitivno djelovati na san, stres, metaboličko zdravlje i raspoloženje — a to su četiri stvari koje u perimenopauzi želimo imati na svojoj strani.

A što je sa suplementima za „živce“?

Naravno da dolazimo i do toga. Kad žena kaže da je napeta i loše spava, internet joj u roku od nekoliko minuta ponudi magnezij, ashwagandhu, rodiolu, valerijanu, melatonin i još nekoliko biljaka čija imena zvuče kao likovi iz fantasy romana.

Mogu li neki dodaci prehrani imati svoje mjesto? Mogu, ali „prirodno“ nije sinonim za „sigurno za svakoga“. Biljni pripravci mogu imati nuspojave, kontraindikacije i interakcije s lijekovima. Suplementacija ima najviše smisla kada znamo što pokušavamo postići i zašto biramo upravo taj proizvod.

Ako ste iscrpljene zato što mjesecima spavate četiri ili pet sati, dodatak prehrani nije zamjena za rješavanje uzroka. Može biti pomoć, ali pomoć i rješenje nisu ista stvar.

A hormonska terapija?

I o tome ćemo detaljno govoriti u jednoj od sljedećih kolumni.

Menopauzalna hormonska terapija nekim ženama može značajno pomoći kod simptoma menopauzalne tranzicije, osobito kada su prisutni i drugi tipični simptomi poput valunga i noćnog znojenja. Međutim, ona nije univerzalno rješenje za svaku promjenu raspoloženja. Odluka o terapiji donosi se individualno, uz procjenu simptoma, zdravstvenog stanja, koristi i mogućih rizika.

Drugim riječima: hormoni nisu bomboni, ali nisu ni bauk.

Kada „sve me živcira“ prestaje biti simpatična šala?

Humor je divan način da razgovaramo o ovim stvarima, ali postoji trenutak kada šala više nije dovoljna.

Ako tjeskoba, potištenost ili razdražljivost postanu intenzivne, dugo traju, ometaju posao, odnose ili svakodnevno funkcioniranje – razgovarajte s liječnikom ili drugim odgovarajućim stručnjakom. Posebno ako osjećate da više ne možete kontrolirati svoje reakcije ili jednostavno znate: „Ovo nisam ja.“

Traženje pomoći nije dramatiziranje, to je briga o zdravlju — jer i mentalno zdravlje je zdravlje.

Možda niste postale „teške“. Možda ste samo potrošile toleranciju na gluposti.

Dobro, ovo posljednje medicina još nije službeno potvrdila, ali među ženama nakon četrdesete postoji prilično snažan anegdotalni konsenzus. Šalu na strana, jedna stvar mi je posebno važna.

Ne želim da žena pročita ovaj članak i zaključi: „Aha, hormoni. Onda samo moram izdržati.“

Upravo suprotno — kad razumijemo što se događa, možemo nešto poduzeti. Možemo pogledati san, smanjiti ono što nas kronično iscrpljuje, više kretati tijelo i provjeriti postoje li drugi zdravstveni razlozi. Možemo razgovarati s liječnikom o mogućnostima liječenja ako su simptomi izraženi i možda možemo početi postavljati malo više granica. Ponekad nije problem samo u hormonima — ponekad ste stvarno preuzele previše.

Farmaceutska minuta

• Pratite simptome: Ako su promjene raspoloženja nove i pojavljuju se zajedno s promjenama ciklusa, valunzima ili noćnim buđenjima, zabilježite ih i razgovarajte sa svojim liječnikom.
• Oprez s biljnim pripravcima: Ako već uzimate terapiju, nemojte nasumično uvoditi biljne pripravke „za smirenje“ samo zato što su prirodni. Biljni pripravak je i dalje farmakološki aktivna tvar i može stupiti u interakciju s lijekovima.
• Razumijevanje prije svega: Nije cilj svaki neugodan osjećaj utišati kapsulom. Cilj je razumjeti zašto se pojavio.

Za kraj…

Možda niste postale druga osoba. Možda se samo nalazite u fazi u kojoj se istodobno mijenjaju hormoni, san, tijelo, životne okolnosti – i vaša tolerancija na stvari koje ste godinama trpjele.

I možda nije loše što ste neke stvari napokon prestale tolerirati. Samo je dobro znati razlikovati zdravu granicu od simptoma zbog kojeg vam treba pomoć. Moja je želja da nakon svake kolumne odete s jednom brigom manje i jednim odgovorom više. Jer kad razumijemo svoje tijelo, lakše ga prestanemo doživljavati kao protivnika.

U sljedećoj kolumni…

Idemo tamo gdje se još uvijek malo stišava glas: Libido, vaginalna suhoća i intimno zdravlje nakon 40.

Zašto želja može biti drugačija? Zašto odnos koji je prije bio ugodan odjednom može postati neugodan? I zašto odgovor definitivno nije: „Ma to ti je normalno u tim godinama.“

Normalno ili ne – ako nam nešto narušava kvalitetu života, zaslužuje razgovor.

Ostale kolumne pročitajte ovdje.