Serija Heated Rivalry (Vruće suparništvo) postala je prije par mjeseci međunarodni hit. Praćena čak i tamo gdje je prikazivanje ograničeno. I dok je ostatak svijeta još prije dva mjeseca kolektivno zadržavao dah, HBO Adria je poprilično zakasnila s prikazivanjem serije o kojoj se na internetu ne prestaje pisati. No, sada je Heated Rivalry konačno tu!
U ovoj recenziji nema većih spojlera, samo moje filozofiranje radnje, tako da možete slobodno nastaviti čitati.
A radnja je sljedeća. Shane Hollander i Ilya Rozanov dva su najbolja mlada hokejaša svijeta. Zamislite desetljeće rivalstva na ledu, brutalnu konkurenciju i medije koji ih huškaju jednog protiv drugog. Možda se pitate zašto žene diljem svijeta gube glavu za serijom u kojoj nema niti jednog ženskog lika u prvom planu? A sada zamislite da su ti isti neprijatelji, u tajnosti hotelskih soba i mračnih dvorana, jedini ljudi koji se međusobno uistinu razumiju.
Ekranizacija kultnog romana Rachel Reid, serija Heated Rivalry majstorski je tečaj o čežnji i kompleksnosti ljubavi koja se gradi desetljećima. Ova serija pročišćena od onoga što nas u heteronormativnim romansama često zamara. Nema igrica moći, već samo dva bića koja se bore protiv svijeta, ne jedno protiv drugoga.
Među generičkim romantičnim serijama koje se oslanjaju na jeftine klišeje (npr. priče o Pepeljugi), rijetko se pojavi novi naslov koji me uspije „progoniti“ tjednima nakon odgledane epizode. Shane i Ilya me progone već mjesecima.
Čežnja kao glavni lik
Ono što Heated Rivalry izdvaja od konkurencije je sposobnost da prikaže čežnju na više razina. Kroz zanimljivo izvedene vremenske skokove, serija nam ne dopušta da ljubav vidimo kao statičan pojam. Vidimo je kako evoluira iz dječjeg rivalstva i prkosa u duboku, gotovo bolnu ovisnost. Svaki njihov susret nakon mjeseci razdvojenosti nosi težinu svega neizgovorenog, što seriju čini emotivno iscrpljujućom na najbolji mogući način.
Ne uzdiže samo kemija Heated Rivalry na tron romantične drame, već nevjerojatna zrelost likova. Totalno zaboravite da se radi o dvadesetogodišnjacima. Navikli smo da se zaplet gradi na dugotrajnim nesporazumima koji bi se riješili jednim petominutnim razgovorom. Ovdje? Ovdje se razgovara.
Kada stvari postanu teške, kada pritisak lige ili strah od “outanja” postane nepodnošljiv, Shane i Ilya ne bježe u toksičnu pasivnu agresiju. Umjesto da se međusobno kažnjavaju za svoje nesigurnosti, oni nude rješenja (na opće zaprepaštenje gledatelja naviklih na toksične muško-ženske odnose). Njihova ranjivost nije slabost.
Vidjeti dva “alfa” sportaša kako u četiri oka dekonstruiraju svoje strahove i pružaju si emocionalno utočište, bez trunke toksičnog maskuliniteta, pravi je melem za dušu. Osim emocionalne dubine, nismo uskraćeni ni za humor u intimnim scenama. Shane i Ilya zadirkuju se oko sitnica, što dodatno produbljuje njihov odnos i čini ga realnim.
Uz sve to, produkcija serije je odlična. Sa minimalnim budžetom i u 37 dana Jacob Tierney, kreator serije, napravio je čudo.
Glumački trijumf: Storrie i Williams
Ipak, savršen scenarij i produkcija bili bi uzaludni bez kemije koja “puca” kroz ekran. Kritičari diljem svijeta slažu se u jednom: Hudson Williams (Shane Hollander) i Connor Storrie (Ilya Rozanov) mladi su glumci o kojima će se još puno pričati.
Oni briljiraju u onome što mnogi promaše – u tišini. Najbolji trenuci serije nisu nužno veliki dijalozi, već trenuci u svlačionicama, hotelima i na ledu, gdje svaki dodir i pogled djeluju zasluženo, a ne forsirano.
Connor Storrie je ulogu Ilye podigao na razinu ikone. Njegova je sposobnost da u djeliću sekunde transformira arogantni, „bad boy“ osmijeh ruske hokejaške zvijezde u pogled dječaka koji samo želi biti voljen. Storrie glumi cijelim tijelom, od načina na koji naginje glavu, do micanja očima dok njegov lik razmišlja. A ako još niste čuli zvuk “Am coming to the cottage”, gdje vi živite?
S druge strane, Hudson Williams kao Shane Hollander imao je možda i teži zadatak. Trebao je utjeloviti „zlatnog dečka“, rekla bih blago anksioznog, koji je toliko dugo potiskivao svoje emocije da je zaboravio tko je on zapravo. Williams koristi nevjerojatnu paletu mikro-ekspresija. Žvakanje raznih predmeta, stiskanje čeljusti ili način na koji mu glas lagano pukne kad izgovori Ilyino ime. Savršeno dočarava koliki je ulog na kocki.
Glumačka postava podigla je ljestvicu onoga što očekujemo od queer romansi. Odmakli su se od stereotipa prema dubokoj ljudskoj priči. Gledatelj ne navija samo za njihovu vezu, već za njihovo osobno iscjeljenje. Osim toga, serija otvara važan razgovor o queer iskustvima u heteronormativnom i muškom okruženju profesionalnog sporta, uključujući strah od outanja i društvenu percepciju, što daje dodatnu dubinu i relevantnost temi.
Uz Hudsona Williamsa i Connora Storrieja na čelu, dobili smo priču koja će se citirati i analizirati još godinama. A vi, ako želite osjetiti pravu, sirovu čežnju – ovo je serija za vas.
